Još jedno pametovanje o solidarnosti!

„Daj se malo stavi u njegovu kožu! Jesi li pokušao prošetati u njezinim cipelama?!“ Rečenice su to koje nas nukaju da promotrimo onkraj njih i pokušamo ih smjestiti u pravi kontekst današnjice. Od kad postoje svijet i ljudi, jednakost ili nejednakost je nešto što dobivamo u kompletu. Neki su jači, drugi slabiji. Jedni imaju, drugi nemaju. Postoje pravila, a postoje i oni koji ih poštivaju, kao i oni koji ih krše. Kako vratiti u sklad ili balans ono što je narušeno kod čovjeka zbog nejednakosti između pojedinaca? Potrebne su nam neke metode, pojmovi, ljudi, da se svi ujednačimo.

Svi smo mi jednaki i imamo jednaka prava!

Iz zamršenih situcija su se znali izroditi neki osvješteni pojedinci koji bi ukazali na nepravdu nejednakosti i pokušali nas probuditi iz sna vlastite udobnosti te nam uzviknuti: Svi smo mi jednaki i imamo jednaka prava! Kada govorimo o solidarnosti, dobro je spomenuti da je to pojam koji dolazi od latinske riječi „solidus“, a znači, čvrst. Kakve to sad ima veze sa drugim ljudima? Naime, taj pojam se koristio u srednjem vijeku kao pravni pojam, a značio je da se skupina ljudi pojavljuje pred sudom i ponaša se kao jedan čovjek. KAO JEDAN! To je to! Biti kao jedan. Svi za jednoga, jedan za sve... Ne znam kako vi, ali mi smo se kao djeca voljeli igrati i svi se primiti za ruke i uzviknuti upravo ovu rečenicu: „ Svi za jednoga, jedan za sve!“. Kasnije, kad malo odrastemo, kao da se izgubi onaj djetinji žar, nepristranost, jednostavnost i lakoća odnosa. Sve te natruhe „odraslosti“ tako bespotrebno i uporno uprljaju i uguše onu izvornu djetinju ideju. A, zašto? Što nam se se to dogodi da se u nama probude zvjerčice koje bi se natjecale? Koje bi željele imati, a ne biti? I, onda postane najveća ironija, da se cijelo vrijeme pokušamo vratiti upravo ovom prvotnom dječjem... pa čitamo i citiramo „Malog princa“, citiramo i Isusove riječi „Budite kao djeca.“ I evo nas opet, zapetljani u citate, a potrebno je krenuti u akciju i nešto učiniti! Svjedoci smo teških prizora u našoj sredini. Vidimo toliku nepravdu. Ljudi ostaju bez posla, na ulici. Malene mirovine je potrebno nadopuniti barem skupljajući boce..., a mi pričamo o solidarnosti iz udobnih naslonjača, toplih soba, punih želuca i opranih košulja... Miriše li vam to malo na farizejštinu? Onako... barem malo... Zato ne želim pisati o tomu. Što bismo trebali, kako bismo trebali, kada i gdje? Tko ima zdravu pamet, oči, srce, sam će uvidjeti i prepoznati, ako će još k tome imati i hrabrosti, možda će i djelovati.

Jedna zanimljiva priča

Nego, radije bih vam ispričala jednu priču. Priče svi volimo. Pogotovo ako su istinite. Prije puno, puno godina rodilo se jedno dijete. Toliko je obično da je sasvim neobično. Rodilo se u jednoj štalici, bilo je položeno u jasle, mama i tata su mu još bili zaručeni, ali tata nije bio siguran je li baš on tata... Zatim su mu se došli pokloniti pastiri, a upravo takav sloj ljudi se smatrao najnižom klasom koja nije dovoljno poznavala i obdržavala Zakon te su smatrani javnim grešnicima jer su bili optuživani za krađu stoke. Došli su i neki neobični likovi, pa prilično bogati... i donijeli su neke skupe poklone. Opa, vidi ti to! Koja ekipa na jednom mjestu! Sirotinja i bogataši! Neuki i znanstvenici! I, svi došli zbog jednog malenog djeteta? Pa, svako malo se djeca rađaju... Što ima posebno u ovom djetetu?  Eto... treba li još govoriti o solidarnosti? Sam Bog je postao čovjekom, postao jedan od najmanjih, najslabijih i bespomoćnih da bi postao solidaran s nama. Da bismo mi bili jedno s Njim. Založio se za nas, zauzeo, postao nam jednak u našim bolima, nemoćima, poniženju, tjeskobi... u svemu osim u grijehu.

Svi budimo jedno u Njemu!

Za nekoliko dana slavimo rođenje tog Djeteta. Bez obzira na sve dosad rečeno i napisano, uvijek će postojati oni koji su sami, odbačeni, ugnjetavani, gladni i žedni svega. Zanimljivo je da mi možemo sudjelovati u poboljšanju života takvih koje susrećemo. Da, mi smo ona metoda, onaj pojam, onaj čovjek s početka priče. Po našim rukama, očima, srcu može se roditi nada u nečijem domu. Može ponovno zaigrati radost u nečijem životu..., a sve zbog ovog Djeteta koje se iznova rađa da nas podsjeti kako je važno da svi budemo jedno u Njemu!