Kocka – ovisnost o kojoj se šuti
Kako se postaje ovisnik o kockanju? Polako, ali sigurno, kažu mnogi. Kao i kod ovisnosti o drogi, kada se s "lakih" prelazi na teške droge, tako se i kod kockanja najprije počinje s laganim klađenjem u kladionici govoreći iz fore: "Uplatit ću 5-10 kuna na Ligu prvaka", zatim se apetiti povećavaju i prelazi se na ozbiljno klađenje, a ubrzo i na rulet, poker itd. Kockar želi što više skratiti razdoblje neizvjesnosti, da što prije dođe do rezultata, a oni su u većini slučajeva poražavajući. Tada počinje ono: "Eh, da mi je vratiti ono što sam izgubio, odmah bih prestao kockati", ali to se nikada ne dogodi. Cijela priča krene u krug. Sve do potpune propasti.
Možda za jednog kockara novac nije prioritet, ali se bez njega ne može igrati. Iskustva kockara su, manje-više, slična. Najprije se troši svoj novac, zatim se prodaju stvari iz kuće, slijedi posuđivanje od prijatelja i rodbine, da bi naposljetku mnogi zakoračili u svijet kriminala, pronevjere i krađe. Nažalost, to se dogodilo i meni. Ni kada presuše izvori novca, igra se ne prekida, jer tada se pojave "prijatelji". Riječ je o osobama koji te potiču da nastaviš; navodno, razumiju te i ohrabruju, a ti spreman na sve pristaješ na njihovu „podršku“ i posudiš novac - puno puta s velikom kamatom. Malo se kad ova pozajmica pokaže promašenom investicijom, jer su posuđivači dobro upoznati s materijalnim stanjem obitelji, a veliki dugovi se, po pravilu, vraćaju prodajom nekretnina, kuća ili stanova. I to je upravo trenutak kada obitelj konačno shvati da su suočeni s problemom koji ne mogu sami riješiti. Pomisao na lak i brz novac će mnoge privući igrama na sreću, ali pravi problemi nastaju tek kasnije, kada strast i adrenalin u potpunosti ovladaju čovjekom.
Smisao života mi je postao rulet
Moje životno iskustvo s kockom je počelo prije devet godina. Mlad, bez velikog iskustva, upoznao sam se s ovisnošću kocke. Neuredan život bez radnih navika, prekomjerni izlasci, površan odnos prema fakultetu i obavezama koje sam obnašao i LAŽ su me doveli do neugodnog iskustva kocke. Mislio sam da će mi se život sam posložiti bez da moram uložiti niti malo truda. Kako je sve počelo? Ponedjeljak, jedan sasvim običan radni dan, predavanja na fakultetu koje me nisu niti malo zanimala, razmišljao sam kako otići na kavu i prolistati novine. Našao sam još četvoricu dobrovoljaca i uputio se na kavu, na kavu koja mi je promijenila život. Momci su pričali o kasinu, ruletu, slušajući ih mislio sam kako su ovi totalni luzeri; ali od tog dana u meni se počela rađati želja da idem s njima i da vidim što to oni rade tamo. Nakon što su mi par puta predložili da odem s njima, odbio sam, ali na kraju sam pristao. Kako sam rekao na početku, kreneš lagano. Upoznao sam se s ruletom ubacivši 50 kuna. Sjećam se kao da je jučer bilo - i dobio sam 700 kuna. Pomislih: "Super, ništa nisam radio, imam 700 kuna, ma koja predavanja na faksu? Mogu ovako svaki dan." Po prirodi sam takva osoba koja se brzo uživi u to što radi. Smisao života mi je postao rulet, svaki dan i svu ušteđevinu koju sam imao počeo sam gubiti...
Apetit je postajao sve veći i veći
Prve mjesece još sam se nekako uspjevao kontrolirati i znao kad je dosta, ali s vremenom su apetiti postajali sve veći i veći. Ponašanje prema obitelji je bilo sve gore i gore - laži, manipulacije s dragim osobama koje te vole i koji bi napravili sve za tebe su bili sastavni dio mog života. Bez osjećaja i bez grižnje savjesti. Znate li koliko puta sam kupovao iste knjige i skripte za prvu godinu fakulteta? Moja majka zna... S vremenom sam počeo krasti u kući roditeljima, sestri, posuđivati od prijatelja lažući svima. Izlazio bih noću kockati dok su moji mislili da spavam u stanu, vraćajući se tik pred zoru. Puno puta u stresu i napet od toga da li me netko vidio, skužio, izbjegavao sam svaki razgovor s bližnjima zatvarajući se u sebe i svoj svijet. Kad ne bih imao novca za kocku, uhvatila bi me depresija koju bih liječio spavanjem, a ponekad sportom koji me je donekle izvlačio iz sivila.
Apetit je postao sve veći i veći. Roditelji, svjesni problema, pokušavali su na sve načine pričati sa mnom i pomoći mi, ali nije išlo. Zaduživao sam se na sve strane. Jako težak osjećaj je biti dužan, buditi se svaki dan i prvu misao koja ti dođe je: "Dužan sam, kako vratiti, kako doći do novca?" Sjećam se trenutka kad se sve srušilo. Sa 50.000 kuna u đepu koje sam uzeo od kuće, pun snage i samopouzdanja krenuo sam van u grad, nakon cjelonoćnog tulumarenja u pijanom stanju počeo sam kockati i izgubio sam sve, u tom trenutku se pojavio „prijatelj“ koji je bio uz mene i davao mi novac da se izvadim i povratim svoje, ali do toga nije došlo. Izgubio sam sve svoje i posudio još toliko. Osjećao sam se kao da su sve moje greške, moje ponašanje, prevare i krađe došle na naplatu. Shvatio sam da to više nema smisla i da sam gotov, na koljenima i bez snage da se sam izvučem iz problema došao sam kući i napokon pristao na pomoć roditelja, sestre, šogora i djevojke koji su zajedničkim snagama usmjerili ostatak moga života prema dobru!.
Pobjeda u Gospodinu
Sad vam s osmjehom na licu svjedočim da se može pobijediti ovisnost - netko uz pomoć bližnjih, netko uz pomoć psihijatra, netko preko noći kaže da prestaje i promijeni se. Meni je bilo potrebno upoznati Gospodina, Njegovo milosrđe, oprost i ljubav koji mi je bio jako potreban da bih pronašao mir i smisao svog života. To sam doživio u Zajednici Cenacolo preko karizme Majke Elvire, prijateljstva i dobrote momaka koji su prošli to sve prije mene i koji su znali kako me dovesti na put vjere i zajedništva. Ovim putem želim dati podršku svim onima koji su u problemu ovisnosti: nikada nije kasno da se krene novim putem, ali smo mi ti koji kažemo da ili ne.
Autor: Bojan, zajednica Cenacolo; Fotografija: gamblinghelp.org