Ljepota različitosti
Sve u nama i oko nas svjedoči o različitosti i čini nas i sve oko nas osobitima i lijepima. Kada ne bi postojala razlika među bojama, oblicima, mirisima, okusima, bili bismo uskraćeni za sitnice koje čine život ljepšim, boljim...
Različitost je Božji pečat u nama
Mi smo ljudi počesto shizofreni: želimo jedno, mislimo drugo, govorimo treće, a činimo... Uh... pitanje različitosti i raznolikosti jedno je od onih koje nas dovodi u to nesuglasje u nama samima. Svatko od nas želi pokazati kako je totalno drukčiji od drugih, kako je njegova originalnost – jednostavno neponovljiva. Ali ako poželimo govoriti o drukčijosti drugoga, brata, sestre do mene... Tu već može doći do problema. Tu se potrudimo da se stvore uvjeti da se drugi prilagodi upravo meni, da ta njegova raznolikost ne strši previše, da bude različit, ali unutar mojih nepropisanih okvira... Da razmišlja kao ja, da vidi stvari kao ja, da govori kao ja... da budemo ujednačeni.
Različitost je, pak, Božji pečat u nama. U svakoga je od nas utkao nit koju ne posjeduje nitko drugi. I tek kad se sve te niti spoje moguće je sklopiti sliku Boga. I u tome kontekstu s pravom se ponosimo našom jedinstvenošću. Može nas, možda, zbuniti Isusova riječ: "daj da svi budu jedno kao i mi". Kako sad to: različitost koju Bog daje i želi, a sad opet jedno jedinstvo koje uvijek u sebi podrazumijeva neki zajednički nazivnik?! U davnim vremenima, jedan je genijalni um imena Augustin zapisao: „U bitnom jedinstvo, u nebitnom sloboda, u svemu ljubav!“ Ta nam rečenica može biti ključ razumijevanja ovih pojmova.
Na moje mjesto pod suncem ne može nitko sjesti
Pozvani smo razvijati se u svojoj posebnosti. Ona nam je darovana od Boga. Samo ja, onakva kakva jesam, sa sposobnostima koje imam, mogu ispuniti onaj zadatak kojega je Gospodin baš za mene pripremio. Nitko ne može umjesto mene dati svijetu ono što ja trebam i mogu. Na moje mjesto pod suncem ne može nitko sjesti jer je određeno za mene. Niti pristajem ja na nečijem tuđem mjestu. I baš s toga mjesta ja vidim svijet kao nitko drugi. No ne smijem zaboraviti da moja slika nije cjelovita bez slike drugih ljudi. Svatko vidi istu stvar iz različitog kuta. A tek kada nešto osvjetlimo sa svih strana, dobivamo cjelovitost, puninu... To je dakle, umijeće i ljepota različitosti: dozvoliti da drugi izrazi ono što i kako vidi, da me obogati svojom perspektivom, da mi otvori horizont našeg jedinstva. To je moguće ako se služimo ljubavlju. Samo ljubavlju ja se mogu odvažiti biti ja – onakva kakva jesam, darovati se bez pridržaja u svojoj originalnosti. Samo ljubavlju mogu pobijediti sebičnost i drugome dozvoliti da bude kakav jest, da se daruje bez pridržaja u svojoj originalnosti. Samo ljubavlju mogu služiti jedinstvu u različitosti. Samo se ljubavlju moja različitost može uklopiti u mozaik Života.
Autor: s. Gita Klobučar