Mediji trebaju biti mjesto dijaloga i susreta

Ovogodišnji Svjetski dan slobode medija, koji se više od dvadeset godina obilježava 3. svibnja, u središtu pozornosti ima napredak novinarstva; kvalitetnije novinarstvo, veću spolnu jednakost u medijima i sigurnost novinara u digitalnom dobu. Na obilježavanju u Ujedinjenim narodima istaknuta je važnost slobode izražavanja, kao i pravo traženja, primanja i širenja znanja i informacija te poštovanja ljudskih prava. Također je upozoreno da je prošle godine više od 40 novinara izgubilo život, a mnogi su zbog svoga novinarskog rada bili zatvarani, otimani, zastrašivani... U Hrvatskoj se na Svjetski dan slobode medija održava tradicionalna akcija Hrvatskoga novinarskog društva i Sindikata novinara Hrvatske "Pet minuta gromoglasne tišine" kojom se želi ukazati na sve lošiji položaj novinara i medija. Neformalni i nesigurni oblici novinarskoga rada, nejasno vlasništvo medija, različiti pritisci na urednike i novinare, upozorava se, ugrožavaju slobodu medija i slobodu informiranja. Na pritiske na slobodu medija upozorila je i Komisija HBK "Iustitia et pax" u rujnu prošle godine. U izjavi se tražilo od svih, a osobito od nositelja vlasti, da promiču neovisnost, slobodu i odgovornost javnih i privatnih medija.

Sloboda medija i izražavanja ili ruganje?

Uz 3. svibnja objavljuju se i analize slobode medija u svijetu, dodjeljuju se nagrade. Nekoliko dana prije Dana slobode medija, inozemni su mediji objavili da se 26 uglednih svjetskih književnika otvorenim pismom izjasnilo protiv odluke organizacije PEN Amerika da dodijeli nagradu za slobodu izražavanja časopisu Charlie Hebdo. U pismu se daje potpora slobodi medija i izražavanja, osuđuje se ubojstvo članova toga uredništva, ali se izražava i protivljenje da taj časopis dobije nagradu jer se, kako ističu, rugao dijelu stanovništva Francuske koje je već marginalizirano, izazvano i viktimizirano. "Postoji jasna razlika između podupiranja slobode izražavanja časopisa Charlie Hebdo i nagrađivanja načina na koji se taj časopis izražava", stoji u pismu.

Upravo slučaj časopisa Charlie Hebdo pokrenuo je lavinu pitanja i polemika o slobodi medija te o odnosu slobode i odgovornosti, kao i o odnosu slobode medijskoga izražavanja i izazivanja senzacije koja ide na štetu drugoga i provokacije. "Koliko je ljudi u svijetu znalo za taj satirički list koji je bio pred financijskim slomom do provokacije s karikaturama proroka Muhameda?", čulo se na nedavnom simpoziju o islamu i medijima. Mnogi su se u napisima sjetili i sličnih primjera iz svijeta filmske i druge umjetnosti, gdje se pozornost privukla upravo provociranjem vjerničke javnosti posprdnim ili iskrivljenim prikazom Krista, Bogorodice... Naravno, odgovor na takve provokacije nikada ne smije biti nasilje.
Nakon ubojstva članova uredništva toga satiričkoga časopisa, stizala su pitanja nekim vodećim europskim i svjetskim medijima zašto se nisu solidarizirali sa časopisom i tvrdnje da zbog straha u svojim publikacijama nisu objavili sporne karikature. Glavni urednik "The Guardiana" odgovorio je, stavljajući u kontekst slobodu medija i odgovornost, "vrijednosti i etiku" njihove uređivačke politike, da se često zaboravlja da sloboda medija uključuje i slobodu da se nešto ne objavi. Također se zapitao, ponavljajući poznatu izreku - ne slažem se s onim što govoriš, ali ću braniti tvoje pravo da kažeš što misliš, treba li se bespotrebno vrijeđati vjeru i vjernike zato što neki fanatici svoja zlodjela opravdavaju vjerom.

Sloboda medija u službi rasta Božjega kraljevstva

Osvrćući se na medijsko izvještavanje, ali i stanje u medijima, možemo reći da profesionalna etika ali i kvaliteta ostaju u kompetenciji stručnih novinarskih i medijskih udruga, koje kodeksima obvezuju svoje članove. No, kada vlasnici i urednici medija moraju birati između svojih moralnih kodeksa i senzacije koja će povećati prodaju novina ili slušanost odnosno gledanost emisije, naći će se uvijek onih koji će probiti barijere dopustivoga i prihvatljivoga... "Svi smo pozvani na pravo čitanje i tumačenje onoga što nam nude mediji. Danas se govori o prenaglašenoj slobodi medija, a upravo ta sloboda medija govori o neslobodi onih koji pišu u tim istim medijima. Postoji jaka veza između medija i materijalnih interesa", upozorio je još 2004. godine kardinal Bozanić govoreći učenicima zagrebačke VII. gimnazije.

Sloboda mišljenja i sloboda medija neupitne su vrijednosti koje treba štititi i promicati. No, ta sloboda treba biti povezana s poštovanjem i osjetljivošću za druge i različite, posebno one ranjive, ističu crkveni dokumenti. Kada govori o slobodi izražavanja i slobodi medija, temeljni dokument o odnosu Crkve i medija, pastoralna uputa "Communio et progressio", stavlja tu slobodu u službu rasta Božjega kraljevstva. Od medija se očekuje da svojim djelovanjem pridonose „zajedništvu i napretku“, djeluju u korist ljudskoga dostojanstva i razvoja cijeloga društva. Mediji, dakle, trebaju biti mjesto dijaloga i susreta različitih skupina u društvu, svojevrsni okrugli stol, forum. Crkveni dokumenti kada govore o slobodi medija tada tu slobodu stavljaju u odnos s odgovornošću i to svih sudionika u procesu komunikacije. Također i upozoravaju na važnost odgoja za medije odnosno medijske pismenosti. Naš komunikolog dr. Mataušić je to tumačio kroz ono što je on nazivao „biblijske vrednote“; ono što je dobro za mene treba biti dobro i za drugoga, odnosno moje dobro ne smije ugrožavati prava, slobode i dostojanstvo druge osobe.