Moj glas za djecu Nigerije

Možete li zamisliti strah koji bi vas natjerao da pustite ruku svoga djeteta? Ne možete. Jer je dijete vaše najveće blago i jer ste ga spremni braniti čak i pod cijenu vlastitoga života. Ne možete. Jer kada pomislite na najveću prijetnju i najveći strah, prvo pomislite da ćete osobu koju volite najviše na svijetu i koja vam je vrijednija od života, čvrsto uhvatiti za ruku, čak toliko čvrsto da ćete joj nokte zariti duboko u kožu kako biste što čvršće držali. Ne možete. Jer mislite da je to stisak koji jednostavno nećete moći pustiti.

Možete li zamisliti strah koji bi vas natjerao da pustite ruku svoga djeteta? Ne možete? Nije mogao ni Yusuf. On, njegova supruga i njihovih četvero djece po napadu ekstremističke skupine na njihovo rodno mjesto, dali su se u bijeg. Yusuf je za ruku primio svog desetogodišnjeg sina i krenuo trčati koliko su ga noge nosile izbjegavajući metke koji su letjeli na sve strane, preskačući mrtva tijela svojih sugrađana... Kada se domogao sigurnog tla i pomislio da je sve gotovo, Yusuf je shvatio da sina više ne drži za ruku.  

Možete li zamisliti strah koji bi vas natjerao da pustite ruku svoga djeteta? Ne sjećam se kada me nešto toliko pogodilo kao ova Yusufova rečenica novinarki britanskog Guardiana. U ovoj rečenici, tako jednostavnoj, tako nepojmljivoj, a tako snažnoj krije se sav užas Nigerije danas.

Neviđeni masakr

Možete li zamisliti strah koji bi vas natjerao da pustite ruku svoga djeteta? Ne možete? Razmislite ponovno. Pretpostavimo da se nalazite na sjeveroistoku Nigerije, baš tamo gdje je nigerijska džihadistička skupina Boko Haram početkom mjeseca pobila dvije tisuće ljudi. Maleni ribarski gradić Baga postao je tako poprište najvećeg masakra koji Nigerija pamti u svojoj novijoj povijesti. Dvije tisuće ljudi, uglavnom žena i djece (među njima, kako navode preživjeli svjedoci, i majka i dijete usred porođaja), izgubili su svoje živote.

Od 2009. godine Boko Haram ne bira i ne miruje – napadali su škole, banke, policijske postaje, sjedište UN-a, palili su crkve, bombardirali ih na najveće kršćanske blagdane... Većinu žrtava čine kršćani, ali ubijali su i nigerijske muslimanske vođe koji su ih osuđivali i pozivali na mir. Procjenjuje se da su samo u prošloj godini ubili više od deset tisuća ljudi, a oko milijun je pobjeglo iz svojih domova i raselilo se u ostale dijelove Nigerije, kao i susjedne države. 

Uhvati dječju ruku i nemoj pustiti

Većinu žrtava čine djeca, oni najmanji i najnesposobniji da se spase. Dvije tisuće nevine djece, žena i starijih ljudi ubijeno je prije nekoliko dana u Bagi (koja je već napadnuta u travnju 2013.). U obližnjem mjestu Maiduguri par dana kasnije, eksplodirala je bomba – pričvršćenu na svome tijelu u lokalnu trgovinu unijela ju je desetogodišnja djevojčica. Više od dvjesto djevojčica tijekom noći oteto je u Chiboku prošloga travnja. Još uvijek se ne zna gdje su. Ovo mora prestati, poziva UNICEF.

Možete li zamisliti strah koji bi vas natjerao da pustite ruku svoga djeteta? Ne možete? Kliknite ovdje i priključite se UNICEF-ovoj globalnoj kampanji za povećavanje svijesti o nasilju nad nigerijskom djecom. Budite glas onih čiji je glas preslab da bi se mogao čuti. Učinite to za Yusufa koji je pustio ruku svoga sina. Učinite to za roditelje djevojčice čije je maleno tijelo nosilo smrtonosnu napravu koja joj je oduzela život.

Možete li zamisliti strah koji bi vas natjerao da pustite ruku svoga djeteta? Ne možete? Nemojmo pustiti ni ruke nigerijske djece jer ona trebaju naš čvrsti stisak.