Uz Svjetski dan vještina mladih

Sve možemo u Onome koji nas jača

Na mladima svijet ostaje. Sigurno je svatko od vas nebrojeno puta čuo starije kako izgovaraju tu rečenicu. Ponekad kako bi nas ohrabrili, a ponekad kako bi opravdali naše nestašluke. Zapitate li se ponekad kakav nam svijet ostaje? Zapitate li se, gledajući košmar u našem društvu, kakve su naše prilike? Kakvi su izgledi da nekim novim klincima ostavimo dobar svijet koji će i na njima ostati? Priznajem, teško je danas razmišljati o ostavljanju svijetu drugima kada je budućnost svakoga od nas neizvjesna. Teško je danas vjerovati u snagu svojih vještina kada su one svakodnevno propitkivane na tržištu rada, tržištu kapitala i mnogim drugim tržištima na kojima postajemo predmetom trgovanja. Teško jest, ali ne i nemoguće.

Hobotnica zvana pesimizam svojim krakovima paralizira mnoga znanja i vještine mladih ljudi okupirajući im misli lošim vijestima. Znanja i vještine koje su stekli optimizmom – vjerom da mogu i zaslužuju izvući najbolje od sebe, svaki dan su na kušnji. Koliko ste samo vjere i truda uložili u svaki položeni ispit na fakultetu? Koliko ste sebe dali na svakom osvojenom sportskom natjecanju? Zaslužuju li vaši napori pasti u drugi plan zbog privremene loše situacije? Svakako da ne zaslužuju. Kao što kaže papa emeritus Benedikt XVI.: „Kršćani ne mogu biti pesimisti, dobro će pobijediti zlo“.

Stvoreni da budemo mladost radosti

Vjeru u optimizam, ili barem njezino buđenje, prepoznali su i Ujedinjeni narodi na Glavnoj skupštini održanoj 11. studenog 2014. kada su 15. srpnja imenovali Svjetskim danom vještina mladih. Obilježavanje ovoga dana zamišljeno je kao slavljenje mladih – njihovih znanja i vještina, njihovih sposobnosti koje zbog gospodarskih kretanja ne mogu procvasti. Tako je, indirektno, UN priznao da je velika nezaposlenost mladih, remetitelj svjetskog mira. Jer nezaposlena mladost koja ne vidi perspektivu svoja prava traži na ulicama, na društvenim mrežama gdje pokazuje nakupljene negativnosti, gdje pokazuje svoje nezadovoljstvo i svoju nemoć. Takva mladost postaje mladost koja je paralizirana svojim problemima.

Mi nismo stvoreni da budemo takva mladost. Stvoreni smo da budemo mladost radosti jer radost je naša u Gospodinu. Mladost koja je spremna svoje talente iskoristiti kako bi izgradila bolju svakodnevnost. Mladost koja u malim stvarima prepoznaje ljepotu življenja u teškim situacijama. Mladost koja ne dopušta da njezin problem bude veći od njezinih vrlina. Budimo optimistična mladost! Budimo mladost koja u crnoj brojci 260.539 nezaposlenih uspijeva navući osmijeh na lice i svakoga dana sebi govori: Ja to mogu, jer ja to zaslužujem! Budimo mladost koja vjeruje u onu: „Sve mogu u onome koji me jača“ (Fil 4:13) jer nema kiše koja nije prestala, nema sunca koje nije izašlo i nema problema koji nije prošao.

Naše vještine uistinu jesu dar Božji, ali i rezultat našeg rada, naše želje da preskačemo prepreke i postavljamo nove ljestvice. U ozračju pesimizma, naša ljestvica je optimizam. :)

Autor: Martina Andrijević

Objavljeno: 16. 07. 2015. u kategoriji Prigodno