Neka vam pjesma bude molitva!

Nekada jedna od najvećih glazbenih zvijezda na našim prostorima u popularnoj grupi "Divas", a danas jednako velika glazbena zvijezda, ali u drugom glazbenom žanru - duhovnoj glazbi, za Pastoral mladih je otkrila posebnosti i čari Bonofesta čija je umjetnička direktorica te je posvjedočila o ulozi vjere u njezinom životu. Pročitajte u razgovoru koja je najveća životna avantura Marije Husar Rimac i što bi poručila mladim izvođačima kršćanske glazbe.
 

Pripreme su tekle kao i prijašnjih godina, imamo odličan autorski tim za Bonofest koji svake godine ponudi sjajne pjesme, a priključilo nam se i puno mladih autora koji su prvi puta ove godine i autorski i pjevački nastupili, tako da mi je drago da se taj autorski tim povećava. Ove godine nam se pridružio i fra Marin Karačić sa čak tri pjesme pa možemo reći da je to zapravo glavna baza Bonofesta – da imamo jako dobre pjesme i jako dobre autore koji stvarno žive to što pjevaju i to što pišu. S obzirom da imamo tako dobru bazu, uvijek možemo izvođačima koji su pozvani (budući da je dio festivala koji se održava u crkvi Sv. Filipa i Jakova isključivo na poziv) ponuditi par odličnih pjesama i svake godine oni odaberu pjesmu koja im tada po srcu i trenutnom raspoloženju odgovara, a ostale pjesme koje nam ostanu u bazi čekaju. To je svake godine isti proces – prikupljanje i odabir pjesama, produkcijski i aranžerski tim kojeg vode Saša Miočić i Goran Kovačić, a ja im se malo „upetljam“ sa svojim prijedlozima i viđenjima kako mislim da bi možda neki izvođači ili pjesme trebale zvučati, tako da je svake godine Bonofest drugačiji, ali ovaj deseti je osobito bio poseban jer velika je stvar proslaviti desetu obljetnicu festivala koji raste, koji se mijenja i svake godine je sve veći. Mislim da imamo jedan lijepi produkt toga da iz njega uvijek iznjedre predivne pjesme koje zažive među mladima, a ono što je posebno za ovaj 10. Bonofest je da smo ga produžili i da smo drugi dan imali koncert na središnjem trgu u Vukovaru što je prvi put da se u Vukovaru održao koncert duhovne glazbe te se nadam da će to prijeći u tradiciju.
 

Da, apsolutno se razlikuje, Bonofest je moja velika ljubav i ono što me najviše veseli je ta kreativnost i stvaranje glazbe koja se pjeva isključivo Bogu na slavu. Ove godine smo napisali i novu himnu za Bonofest koja se tako i zove: „Ovdje se pjeva Bogu na slavu“. To je neka vodilja ovog festivala – da se osjeti slavljenje, poruka i molitva koja izlazi iz tog mučeničkog grada, našeg Vukovara, i posebno me veseli da se takav festival održava u tom gradu.
 

Svakako da im je time postavljen jedan dobar temelj i možda nekakve smjernice kako bi trebao izgledati susret mladih u Vukovaru. Nadam se da će mladi koji će stići iz cijele Hrvatske osjetiti taj grad, da će osjetiti ono što se događalo u njemu i da će donijeti svoju radost, mladost i molitve u grad kojemu je to stvarno potrebno jer jedna je stvar kad ti netko o njemu priča, a druga je stvar kad ga ti osobno doživiš. Veselim se što će mladi koji će doći u Vukovar, a većina njih će doći prvi put, doživjeti taj grad i doživjeti to nešto što je tome gradu potrebno, a najviše im je potrebna molitva i podrška.
 

Cilj okupljanja popularnih izvođača je da se običnom slušaocu približi duhovna glazba. Naravno da je nekima to svjedočenje vjere, nekima je to izazov, nekima poštovanje prema toj glazbi. Bilo je jako puno poznatih izvođača na festivalu – Jelena Radan, Maja Blagdan, Nina Badrić, Giuliano, Tereza Kesovija, Ivana Banfić, Vice Vukov... Ja se nadam i voljela bih da još puno naših kolega dođe i vjerujem da će se to i dogoditi. Lijepo je da ljudi osjete u tom gradu gostoprimstvo, da osjete nešto posebno, radost, veselje i čar tog festivala, to zajedništvo koje imaju svi izvođači, međusobnu podršku i to je ono što sam ja priželjkivala kao umjetnička ravnateljica da se dogodi - da ne postoji rivalstvo, nego poštovanje, ljubav i da se rađaju nova prijateljstva što se zaista dogodi svake godine. Kada god netko nov dođe, uvijek se poželi vratiti na Bonofest i mislim da je to prava njegova prednost i čar.


 

Moj susret sa živim Bogom se dogodio prije 12 godina kada sam bila ispunjena nekim besmislom života. Kao i većini mladih, u životu mi se svašta nudilo, bila sam okružena velikom i širokom ponudom svjetovnih stvari s kojom se susreću svi mladi, ali u svemu tome sam osjećala besmisao i prazninu. Zapravo mi se dogodio preokret s pjesmom „Rijeke žive vode“ i albumom „Tvoje ljubavi sam žedan“. Moja velika prijateljica Lidija Samardžija, koja je također doživjela obraćenje, nekako je u meni svojom promjenom potaknula da želim i ja postići tu prekrasnu promjenu koja se njoj dogodila, a to je prvenstveno bio mir. Ja sam tražila mir, tražila sam puninu, tražila sam ljubav. Puno mladih misli, a tako sam i ja mislila, da su karijera, novac, slava nešto što te do kraja ispuni i da je to cilj života. Ali kad to postigneš kao mlad čovjek, onda se pitaš – zar je to to? Što je iza toga? Ja sam to postigla i što sad? Mogu samo vrtiti u krug jedno te isto. Na jednom seminaru sam doživjela svoje obraćenje i ono je bilo toliko jako da je obuhvatilo cijelu obitelj pa tako i moju sestru koja se i šokirala tom velikom promjenom i novom sestrom koju je imala prilike vidjeti. U početku joj je normalno bio veliki šok, ali taj šok je i kod nje isprovocirao tu promjenu, a tako i kod cijele obitelji. Bogu sam stvarno zahvalna da se taj zahvat dogodio i, kako ja uvijek sebe zovem najslabijom karikom u obitelji, da Bog stvarno preko malih ljudi i preko najslabijih karika čini čuda, a tu je meni pokazao da je njemu sve moguće. Tad je počela moja najveća životna avantura, a to je hod s Isusom Kristom, neizmjerna ljubav koju sam doživjela i punina ljubavi koja je ispunila sve one moje praznine i očekivanja koja sam očekivala od drugih ljudi - to sam sve našla u Bogu. Kada sam stala na taj put, iskreno sam rekla „da“ Božjoj volji, prepustila sam se putu kojim me on vodi i zato to zovem svojom najvećom životnom avanturom - jer nikad ne znam kud idem i gdje ću završiti, to je uvijek puno nekakvih iznenađenja.
 

Ne bih izabrala sveca, izabrala bih Isusa i Evanđelje gdje mi se Bog toliko puta očitovao kroz vrlo jasne znakove koji su bili tako jaki i upečatljivi da ih nikada ne mogu izbrisati iz svojega života. Jednom prilikom, nakon razilaženja grupe „Divas“ i našeg završnog koncerta, na zidu pored mog auta našao se jedan veliki natpis na kojemu je pisalo: „Vi ste svjetlost svijeta“ i u potpisu: INRI. To je jedan pečat i odgovornost koju sam u tom trenu shvatila, da moram biti svjetlo kuda god idem kao što je Isus nama svjetlo.
 

Zapravo prije nego što je Vjeko postao moj suprug često sam svjedočila mladima, ali puninu i jačinu svjedočanstva sam najviše doživjela sa svojim suprugom. Kad smo bili u Osijeku kod p. Areka, prvi put sam svjedočila s njim i o našem zajedničkom putu s Bogom, o našim obraćenjima i tu se dogodila takva silina Duha Svetoga koja nas je zahvatila da sam shvatila kolika je snaga kada muž i žena zajedno svjedoče za Boga. Definitivno je to nešto što nas je još više ujedinilo i ojačalo na našem zajedničkom putu.
 

Savjetovala bih im da im pjesma bude molitva. Najljepša pjesma je molitva. Savjetujem im da se okupljaju, da budu hrabri i ne kopiraju druge, da žive to što pjevaju jer dosta mladih, koliko sam uspjela primijetiti, kroz taj kanal žele doći do nekakve javnosti i do toga da ih se vidi i čuje. Mislim da je ipak najiskreniji put taj da osjete, da se mole i da ta molitva postane pjesma - onda je to pravi put.