Pjevanje i življenje Evanđelja

U uredu za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije, među mladim aktivnim pastoralcima, okupljenim oko povjerenika za mlade – vlč. Ivice Budinšćaka, razgovarali smo s jednim od suradnika – Leom Langom. Leo, koji je trenutno redoviti apsolvent teologije, uz svoje fakultetske obveze, uvijek rado pronalazi vrijeme i za sve one druge 'obveze' koje ga ispunjavaju i čine sretnim; no kako on sam kaže – to su ujedno i one 'obveze' kojima on može usrećiti, ili barem pomoći drugima oko sebe na radost i slavu Božju. Što Leo točno radi u Pastoralu mladih te kako se (s)našao među sadašnjim pastoralcima, provjerite u daljnjem razgovoru.

Leo, možeš li nam na početku reći kako si uopće došao do Pastorala mladih i koja je tvoja trenutna uloga u Uredu?

Moja priča samog dolaska u Ured za pastoral mladih prilično je jednostavna i kratka. Naime, sve je počelo mojim sudjelovanjem na animatorskim ljetima za mlade na Malom Lošinju, najprije kao sudionika, a potom i kao jednog od animatora animatorskog ljeta. Tako, nakon nekoliko ljeta provedenih tamo, prošle godine (2014.), kada sam ponovno animirao na Lošinju, u razgovoru s vlč. Ivicom, bio sam pozvan da dođem u Zagreb te se time pridružim vlč. Ivici i ostatku ekipe u Uredu za pastoral mladih. Ono što je trebala biti moja glavna zadaća, prema naumu samog Povjerenika – bilo je preuzeti vodstvo Nadbiskupijskog zbora mladih. Kako dotadašnjeg voditelja zbora više nije bilo, ostalo je prazno mjesto koje je trebao netko upotpuniti. I tako sam zapravo sasvim slučajno došao baš ja na tu poziciju.

Pa dobro, ali ne i posve slučajno s obzirom na tvoje glazbeno obrazovanje, ali i glazbenu aktivnost koju vodiš u svom Karlovačkom dekanatu?

Da, naravno. Vlč. Ivica mi je ponudio da budem novi voditelj zbora upravo iz razloga što imam dugogodišnje glazbeno obrazovanje, ali i iskustvo. Kako je sva ta ljubav prema glazbi krenula još od prvog razreda osnovne škole, mogu zahvaliti samo svojoj prvoj učiteljici – časni Renati Piličić, koja je svoje veliko znanje i ljubav prema notama – kako prema sviranju, tako i pjevanju; velikodušno prenjela na mene i doslovno me 'zarazila' tom ljubavlju koja će kasnije i postati ogroman dio mog života. Tako da, primiti ulogu voditelja Nadbiskupijskog zbora, za mene je bila prije svega čast i radost, jer sam od samog pristanka krenuo željno i voljno u prve 'voditeljske' korake. Što se dekanata u Karlovcu tiče, moja tamošnja trenutno najveća glazbena obveza je bend „Fortitudo Dei“, čiji sam inicijator i osnivač. Osnovati jedan takav bend, kao što je to u našem slučaju gospel-bend, koji ujedno izvodi i svoju vlastitu autorsku glazbu, bila mi je oduvijek želja, koja se naposlijetku i ostvarila. Možda bih mogao reći da je završni klin tome bio i osnutak Udruge „Jak kao Jakov“ čiji sam i sam jedan od suosnivača, udruge koja brine o djeci oboljeloj od malignih bolesti. Naime, prije samog osnutka Udruge, tri sam godine zaredom bio organizator humanitarnih koncerata održanih u našoj župi. Nakon zadnjeg koncerta, stvari su se s glazbene strane nekako same posjele na svoje mjesto, te se tako osvario i osnutka benda. Ideja mi je još da se u Karlovcu organizira i Festival duhovne glazbe, koji će imati cilj okupljanja što većeg broja mladih ljudi. No, s obzirom na sve trenutne obveze, ta ideja će ipak još malo pričekati.

Postoje li i neke druge aktivnosti kojima se baviš te, ukoliko da, koliko ti one pomažu u vođenju Nadbiskupijskog zbora mladih?

Osim vođenja i pjevanja u bendu „Foritudo Dei“, sve do dolaska u Pastoral mladih, uzastopno sam više od 18 godine aktivan u svojoj župi Presvetog Srca Isusova u svim mogućim oblicima, a većinu toga radim i danas. I dalje sam ministrant u svojoj župi, vodim ministrantske sastanke, dio sam skupine mladih – u kojoj sam dugi niz godina bio i voditelj zbora mladih, kao apsolvent teologije držim i vjeronaučna predavanja prvopričesnicima i krizmanicima, a kao predstavnik Karlovačkog dekanata, našao sam se od ove godine i u Savjetu mladih grada Karlovca. Tako sam svoju župnu aktivnost uspio spojio i s nekim vanjskim aktivnostim. Naravno da su mi sva ta iskustva uvelike pomogla, i pomažu, u ulozi koju sam preuzeo. No i unatoč svemu tome, moja je i dalje najveća snaga i inspiracija u svakodnevnoj molitvi i vjeri. Svakodnevni susret s Gospodinom i pristupanje sakramentima omogućuju mi otvoriti um i srce njegovoj prisutnosti, njegovim riječima i djelovanju. To je moja svakodnevna duhovna hrana za život. Molitva za mene nije samo disanje duše, već jedna vrsta oaze mira u kojoj se mogu napiti vode, koja ispire, ali i preobražava moj život. U molitvi otvaramo svoje srce Gospodinu da on dođe i nastani se u našoj slabosti, pretvarajući je u snagu za Evanđelje.

Samo iskustvo vođenja Nadbiskupijskog zbora, a samim time rada u pastoralu mladih – koliko je to ostavilo utjecaja na tebe?

Pa prije svega, tu bih htio svakako napomenuti da moja uloga kao voditelja zbora ne podrazumjeva samo mene kao 'vođu' zbora, jer rad zbora je toliko lijepo usklađen, da svi zajedno – našim zajedničkim snagama, glasovnim i duhovnim, stvarno ulažemo puno truda, rada i volje kako bi pjevali na čast Gospodinu. Naravno – što milozvučnije i harmoničnije! Danas, nakon godinu i pol dana provedenih u Pastoralu, mislim da slobodno mogu reći kako je rad u Pastoralu duhovno obogatio sve nas sudionike-volontere Ureda. Kroz brojna sklopljenja prijateljstva, niz neprocijenjivih zajedničkih trnutaka; svi smo naučili toliko toga, i o sebi i o drugima. Kao i ostali, trudim se da na svim područjima budem od što veće pomoći, no mislim da trenutno, osim prvotne zadaće vođenja zbora, ipak nekako najviše pridonosim rješavanju tehničkih pitanja poput razglasa. Također, mogu reći da je moj osobni pomak i u tome što su neki drugi, meni dragi ljudi, prepoznali u kojem smjeru se krećem te me pozvali da pomognem, ali i dodatno unaprijedim svoj angažman oko vođenja zbora tako što sam, npr. ove godine prvi puta bio i u glazbenoj komisiji našeg diva među festivalima duhovne glazbe – Uskrsfesta, što mi je samo još dodatno pomoglo u stjecanju nekih novih znanja i vještina, koje ću svakako moći primijeniti i na vođenje NZM.

Sada kada znamo kakva je tvoja uloga kao voditelja zbora, reci nam još malo o samom zboru – na koji način on funkcionira i koja je njegova zadaća u Zagrebačkoj nadiskupiji?

Sam zbor kakav je danas, sa svim svojim funkcijama i ulogama, nastao je inicijativom bivšeg povjerenika Domagoja Matoševića u kolovozu 2008. godine. Rekao bih da ja glavna uloga Nadbiskupijskog zbora ostala do danas nepromjenjena – a to je da animira i predvodi pjevanje na većim nadbiskupijskim slavljima i događajima za mlade. Svojim sudjelovanjem u Zboru mladi stječu iskustvo pjevanja u velikom zboru, a stečeno iskustvo mogu primijeniti i u svojoj župnoj zajednici. Uz pjevanje i konkretno organiziranje rada Zbora, naglasak se također stavlja na svjedočenje i življenje Evanđelja u vlastitom životu. Sljedeći veliki korak za koji se pripremamo, bit će upravo ovaj tjedan na nedjelju Dobrog Pastira (26.4.) povodom hodočašća mladih u zagrebačku katedralu. Mislim da svi koji su bili prošle godine na hodočašću, sjećaju se kako je kardinal Josip Bozanić pred nas mlade bio stavio i lik bl. Alojzija Stepinca, kako bi u svoje nakane stavili i molitvu za proglašenje Stepinca svetim. Cilj ovog hodočašća je isti – moliti i pjevati Gospodinu kako bi bl. Alojzije što prije bio proglašen svetim, a u toj nakani će i NZM nastojati svečano uveličati euharistijsko slavlje.

Leo, evo na samom kraju, imaš li još za podijeliti kakvu osobnu misao, nešto što bi htio poručiti mladima ili svima onima koji možda žele postati članovi NZM?

Kako bi to naš idol papa Franjo predivno rekao, a ja ću to samo iskoristiti da dalje prenesem njegove riječi: dopustimo da nas dobro zarazi te njime zarazimo druge! To je nekako i ujedno moja misao-vodilja svakog dana. Trudim se da mi to bude moto od jutra pa do mraka. Od note do note, da tako kažem... I to je upravo ono što mogu između ostalog poručiti i drugima – da duboko u svom srcu osluškujemo Isusov poziv za navještavanje njegovo Evanđelje. Ako uistinu želite slijediti Krista, ako hoćete da vaša ljubav prema Njemu raste i traje, morate biti ustrajni u molitvi, u slavljenju sakramenata te nasljedovanju Kristove riječi! To nije jednostavno, ali svatko tko zna koliko Isus ljubi, taj će ga i slijediti bez obzira na sve. Otkako sam dio zagrebačke pastoralne cjeline, mogu samo reći da se zdušno i toplo nadam i daljnjoj budućoj suradnji u Pastoralu za mlade, a ponajviše kao voditelj NZM. A sve one koji bi se voljeli pridružiti djelovanju zbora – srdačno pozivam neka se ne boje, već radosno dođu pjevati Bogu na slavu i čast! I još jednom, za kraj, nadovezao bih se na riječi pape Franje tj. htio podsjetiti da Krist računa na nas, da Crkva računa na nas, kao i papa! Neka vas Marija, Isusova i naša Majka, uvijek prati svojom nježnošću.