Samo Bog je dosta!
Šutljivi, samozatajni, kontemplativni, ali djelotvorni - tako bi se ukratko mogli opisati karmelićani i mladi koje privlači njihova duhovnost. Ove godine obilježava se 500. obljetnica rođenja sv. Terezije Avilske, obnoviteljice Karmelskog reda i naučiteljice Crkve. Vlatka nam je tim povodom približila samu karmelsku duhovnost, ali i otkrila detalje bogatog programa koji je pripremljen u Hrvatskoj povodom svetičina rođendana.
Vlatka, članica si Karmelske mladeži u Remetama. Koja je vaša posebnost, po čemu se razlikujete od drugih zajednica mladih u našoj Nadbiskupiji?
Vjerujem da je razlika u tome što je naša zajednica tiha i samozatajna, a takva nam je i karizma – šutljiva, ali prisutna. Molitva je naša posebnost. U molitvi tražimo i osluškujemo Boga... „Moliti znači razgovarati prijateljski često puta i na samo s Onime za koga znamo da nas ljubi“. Bog je na prvome mjestu uvijek i stalno. Kako je Bog središte svega, ne zaustavljamo se na okolnim putovima, već odmah idemo u samo središte!
Sv. Terezija Avilska poznata je kao obnoviteljica Karmelskog reda i naučiteljica Crkve. Po čemu je bio poseban njezin nauk i koja je njezina karizma tako rasprostranjena po čitavome svijetu?
Njezin nauk je poseban po radikalnosti i nepristajanju na kompromise kada je riječ o Bogu, a cijelo vrijeme je riječ o Bogu! Njezin moto je „Samo Bog je dosta“. Sama je dvadeset godina živjela mlako, u suhoći i radila kompromise sa sobom i svijetom iako je cijelo to vrijeme čeznula za Bogom, tražila ga, pokušavala doći do njega. Bog je tako velik da ga se isplati tražiti cijeli život – reći će ona. Bila je srčana, te je i kao djevojčica s bratom pokušala pobjeći u Maurske zemlje kako bi poginula mučeničkom smrću. No nakon tih godina događa se preokret, Bog ju cijelu zahvaća. To želi dati drugima i sama iz svog iskustva mlakosti, traženja, pronalaženja, kušnji uči svoje sestre, kao i nas, na koji način se boriti s raznim napastima, poteškoćama, izazovima, suhoćom, te kako doći do Boga. Treba napomenuti da je usprkos radikalnosti i strogosti u svojim (Božjim) zahtjevima, bila vedra i radosna duha, umiljata i blaga, omiljena među ljudima, kako u svjetovnom tako i u crkvenom okružju. Terezija Avilska je bliska mladom čovjeku po tome što je velik dio svoga života bila razapeta između svijeta i Boga, „s jedne me strane zvao Bog, a s druge strane išla sam za svijetom. Činilo mi se da želim pomiriti te dvije suprotnosti, zbližiti neprijatelje, tj. duhovni život i sjetilna zadovoljstva, užitak i razonode“ (Moj život 7, 17).
Povodom 500. obljetnice rođenja sv. Terezije svijetom putuju njezine relikvije, a uskoro će doći i u Hrvatsku. Što je to zapravo „Terezijanski put svjetla“, koji je njegov smisao i kako je zamišljen?
U Redu bosonogih karmelićana nastala je ideja jednog terezijanskog hoda po svijetu pod nazivom „Put svjetla“ koji ima za cilj približiti lik svete Terezije i proslavu obljetnice njezina rođenja na međunarodnoj razini. Znakovita relikvija koja prati ovaj hod je Terezijin štap kao poziv da nastavimo koračati s njom. Terezija je za svoga života bila poznata kao „nemirna i putujuća sestra“ te je s njezinim životom i spomenom povezano shvaćanje života kao putovanja, hodočašća, misije. Taj se duh hoda, kreativnosti i traganja proširio po čitavom svijetu. Na svih pet kontinenata nikla su zvanja koja živim održavaju plamen koji je pokrenula sv. Terezija i koji ne prestaje zahvaćati nove generacije u potrazi za najvišim vrijednostima.
„Put svjetla“ je priznanje i počast tome vidu Terezijina života i istovremeno simbolički način početka obilježavanja petstote obljetnice njezina rođenja. Četveročlani hodočasnički tim u pratnji štapa prije Hrvatske pohodio je 28 svjetskih zemalja u želji da ujedini osobe raznih rasa i istakne sveopći duh sv. Terezije i petstote obljetnice koju slavimo. Hrvatsku etapu „Puta svjetla“ obilježava jedinstveno obogaćenje: prisutnost moćnika s neraspadnutim Svetičinim desnim stopalom iz crkve Santa Maria della Scala u Rimu.
Možeš li nam ukratko predstaviti program koji je pripremljen u Hrvatskoj? Ima li nešto posebno osmišljeno za mlade, kako se mogu uključiti?
Da, za mlade imamo dosta toga. Ono što bismo izdvojili je iznenađenje koje pripremamo na Trgu bana Jelačića u petak, 20. ožujka u 16 sati. Tko želi ranije otkriti o čemu se radi, neka se pridruži kao animator. Za animatore smo pripremili i „cool“ majice. Informacije se mogu pronaći na Facebook stranici „Za Tebe sam rođena“. Pored toga izdvajamo križni put za mlade u Hrvatskom Leskovcu dan ranije, u četvrtak 19. ožujka u 15 sati, malo hodočašće od katedrale do Remeta uz relikviju Terezijina štapa (nakon događaja na Trgu) te predstavu nakon svete mise u Remetama u režiji Jasne Jukić. I u predstavu se još stigne uključiti. Bit će lijepo i ne prezahtjevno. Sve obavijesti potražite na istoj Facebook stranici.
U godini smo posvećenoga života kada na osobit način želimo zahvaliti za sve redovnice i redovnike i posvijestiti njihovu važnost u životu Crkve. Koliko je značajna prisutnost karmelićana u našem narodu i što karmelska duhovnost pruža mladima, u čemu se najbolje pronalaze?
Da se poslužimo riječima Terezije Avilske, Karmel predstavlja „Zamak“ kamo odlazimo tražiti Boga, razgovarati i družiti se s Njim, samo s Njim, uranjamo u Njegovu prisutnost. Tada tu Prisutnost, Njega, dijelimo dalje. S Njim odlazimo u svijet i donosimo ga na posao, doma, tamo gdje jesmo. Kao što je Terezija rekla, to je prijateljski razgovor s Onime za kojeg znamo da nas ljubi. U tom odnosu vidimo neizrecivu ljubav kojom nas On obasipa, koju nam daje, kojom nas ohrabruje, kojom nas vodi putem našeg života. To saznanje nas ispunja radošću i ljubavlju prema Njemu.
Šutnja puno pomaže u tome, to je ta specifičnost Karmela. U šutnji najbolje čujemo Njega. Zatvaramo se za glasove svijeta, naše glasove, očekivanja drugih, želje drugih, šutimo i otvaramo srce za Njegov glas... Karmel je poseban jer to je cvatući vrt Božji.
U svijetu u kojem imamo sve nadohvat ruke, koji nam nudi svjetovna i duhovna bogastva, u kojem od svega toga ne vidimo Boga, Karmel predstavlja mjesto susreta s Bogom. Samo u Njemu je mir, radost. Samo Bog je dosta!
Autor: Elizabeta Mikulić