Svi smo mi dio Božje slagalice

Ured za pastoral mladih u sebi krije nekolicinu mladih ljudi koji, svatko svojim talentom, nastoje pomoći povjereniku vlč. Ivici u projektima za mlade. Martina Andrijević diplomirana je novinarka koja svoje slobodno vrijeme rado posvećuje mrežnoj stranici Pastorala mladih, pišući tekstove ili smišljajući pitanja za rubriku Razgovori. Ovoga puta našla se s druge strane upravo te rubrike. Provjerite kako se snašla!

Martina, možeš li nam za početak reći kako si i kada počela surađivati s Uredom za pastoral mladih?

U Ured za pastoral mladih došla sam sasvim slučajno. Glavni 'krivac' mojeg angažmana u pastoralu mladih je dolazak pape Benedikta XVI. u Hrvatsku. Kao mnogi mladi naše Nadbiskupije, otkako sam saznala da Papa dolazi, planirala sam prisustvovati susretu na trgu. Prijavila sam se uredno u svojoj župi i odbrojavala dane do njegova dolaska. U to vrijeme mrežna stranica Pastorala mladih bila je tek u povojima, a dvoje mojih prijatelja s fakulteta - Ivan Tašev i Valentina Gusić - bili su uključeni u njezino stvaranje. I tako me je, igrom slučaja, bivši povjerenik vlč. Domagoj Matošević, zamolio da za stranicu pastorala medijski popratim dolazak mladih iz drugih krajeva Lijepe naše i pretprogram na Zrinjevcu. Ja sam, bez razmišljanja, pristala i tako dala svoj mali doprinos Papinu dolasku. Međutim, prava suradnja s Uredom započela je dolaskom vlč. Ivice na povjereničko mjesto.  Nastavila sam pisati za web stranicu, što su ujedno bili moji prvi novinarski koraci, pridružila sam se uredništvu, uključila se u formaciju animatora, što je do tada za mene bila potpuna nepoznanica jer dolazim iz redovničke župe. Počela sam, kad god sam mogla, pomagati oko projekata i tako je Ured za pastoral mladih postao moj drugi dom, kutak u koji 'samo' svratim da pozdravim ekipu i ostanem čitav dan.

Spomenula si kako si, zahvaljujući Uredu za mlade, učinila svoje prve novinarske korake. Kakvi su bili ti koraci? Jesu li ti predstavljali izazov ili su za tebe bili nešto sasvim normalno?

Iako sam za vrijeme Papina dolaska završavala preddiplomski studij novinarstva, izvještavanje s trga za mene je bio veliki izazov. Na fakultetu sam stekla puno teorijskog znanja. Pričali su nam o tome kako se kreiraju vijesti, kako vijest treba izgledati, vježbali smo pisanje vijesti i znala sam kako to otprilike treba izgledati, ali prvi puta trebalo je sve te smjernice pretvoriti u tekst koji je namijenjen stvarnim čitateljima, a ne profesorima. Razmišljala sam o tome toga jutra kada sam se uputila prema Glavnom kolodvoru i čekala vlakove prepune mladih. I onda sam shvatila da će zahvaljujući onomu što ja napišem svi oni koji nisu mogli biti na trgu, moći dobiti nekakvu sliku o tome kako nam je bilo. Tomu, na kraju krajeva, i služe mediji. Kada su počeli pristizati vlakovi, trčala sam od čovjeka do čovjeka ne bih li 'užicala' koju rečenicu. Zapravo sam se igrala novinarke i bilo mi je jako smiješno kada su bježali od diktafona i govorili mi: „Nisam ti ja za to“, jer sam i sama bila sudionik tog susreta. Ali i to je ubrzo nestalo. Objasnila sami im kako sam ja jedna od njih i da sam i sama tu zbog Papina dolaska i tako je sve više ljudi pristajalo reći koju riječ. Moram priznati da me i danas fascinira kako se ljudi uplaše čim uključite diktafon, a svi se svakodnevno snimamo i šaljemo poruke preko whats appa i sličnih aplikacija.

Zahtijeva li pisanje vijesti posebne vještine? Je li pisanje za medije teško i zašto je ono važno?

Pisanje zahtijeva samo dobru volju, sve ostalo može se naučiti i usavršiti vježbom. Svaki prvi korak je težak, ali jednom kada probate shvatit ćete da, ako ste imalo vješti s riječima, možete napisati vijest. Naravno da je za složenije novinske forme i profesionalno izvještavanje potrebno puno više vještina i znanja, ali kada pišete za amaterske medije, važno je samo imati na umu da svojim pisanjem 'dočarate' atmosferu onima koji čitaju. A da bi to mogli, morate odgovoriti na šest ključnih pitanja: tko, što, gdje, kada, kako i zašto? A to stvarno nije toliko teško. Ako još tim odgovorima dodate pokoji citat sudionika događaja, dobili ste super vijest. Ja volim reći da je pisanje za medije poput razgovora s frendicama ili objave na Facebooku. Nove i posebne činjenice većina ljudi voli podijeliti s drugima, uživo ili putem društvenih mreža. Ne vidim razloga zašto to ne bismo činili s događajima u našoj župi. Iznimno je važno da se glas mladih čuje. I svi mi, mladi Zagrebačke nadbiskupije, trebali bismo biti sretni što imamo stranicu na kojoj možemo čitati o tome što se događa u našoj Nadbiskupiji jer to generacije prije nas nisu imale. Imamo stranicu na kojoj možemo čitati što rade drugi mladi. Često nam to može postati inspiracija da nešto pokrenemo i u svojoj župi ili da se barem uključimo u neke projekte. Ali da bismo to mogli, netko mora pisati vijesti. Iskoristi ću ovu prigodu da pozovem mlade da pišu o događajima u župi. Pohvalite se, znam da imate čime. I nemojte brinuti o tome je li svako slovo na svome mjestu, nitko od vas ne očekuje da pišete kao Pavičić, već da nam kažete što ima kod vas. Uostalom, vašu će vijest prije objave netko pročitati i ispraviti eventualne pogreške.

Društvene mreže sastavni su dio naše svakidašnjice. Misliš li da su one dobar način evangeliziranja mladih?

Svakako, i ne samo mladih. Društvene mreže toliko su se uvukle u naše živote, tako da ne vidim razloga zašto se mi ne bismo uvukli u njih. One su odličan način da skrenemo pažnju na nešto lijepo. Sigurna sam da je svima drago kada u moru youtube klipova nalete na lijepu misao iz Evanđelja, na lijepu sliku ili citat, na post koji nam daje odgovor na neka pitanja koja smo imali o vjeri, na priču koja nas iznova podsjeti zašto je lijepo biti kršćanin. Pogledajte samo što se dogodilo na društvenim mrežama za vrijeme SHKM-a u Dubrovniku. Nije li, svima nama, bilo lijepo vidjeti profilne slike s logom susreta? Mislim da bi svaka župa trebala imati profil na nekoj društvenoj mreži jer time upotpunjuju komunikaciju s vjernicima, dopiru do njih na jedan drugačiji način. Stvaraju odnose s njima, stvaraju PR. Iz osobnog iskustva mogu reći da ljudi dobro reagiraju na objave. Od jednostavnog  Dobro jutro do nekih nepoznatih činjenica o župi ili nekom svecu. Svaki lajk ili follow, koliko god izlizano zvuči, je važan. I ne mislim pritom na broj, već na osobe kojima je očito dovoljno stalo da poprate ono što se kod vas zbiva. Ako ste svojom objavom ili pozivom na druženje preko društvenih mreža, uljepšali nekome dan, učinili ste puno.

Osim što često svratiš u Ured za pastoral mladih, aktivna si i u svojoj župi sv. Mihaela arkanđela, zar ne?

Tako je. Koliko god mogu pomažem u župi. Najčešće tako da uzmem fotić u ruke i ovjekovječim važne trenutke, napišem vijest za župnu stranicu i popunim Facebook stranicu župe. Od 2012. godine članica sam uredništva župnog lista Duh zajedništva koji izlazi već četrdesetak godina. Izlazi dva puta godišnje, uoči Božića i Uskrsa, i informira župljane o zbivanjima. Zanimljivo je da župni list, od samog početka, uređuju sami župljani, novinski amateri. U sadašnjem uredničkom vijeću sjedi šest do sedam župljana, a osim mene i Mateje koja studira komunikologiju, nitko nema nikakvog iskustva s novinarstvom. Vođeni župnikom fra Brankom Lipšom i fra Antom Barišićem trudimo se stvorit župni list koji će svaka obitelj htjeti imati na svome stolu. Osim župnog lista, zadužena sam za župnu web stranicu, i zajedno s drugim administratorima vodim župnu Facebook stranicu. Kao što vidite, talent kojim me je Gospodin darovao, nastojim koristi do kraja.

Koliko ti angažman u Uredu za Pastoral mladih i župi znači?

Znači mi puno. Ispunilo je i obogatilo moj život na raznolike načine. Ono što dajem ne može se usporediti s onime što primam. Okružena sam ljudima koji me jednostavno time što postoje, 'tjeraju' da budem bolja osoba, ljudima koji mi svakoga dana iznova pokazuju ljepotu zajedništva. Pokazuju mi kako smo svi mi dio jedne velike, Božje slagalice. Znam da me je baš On stavio tu da zajedno pišemo lijepe (životne) priče.  I na tome sam Mu neizmjerno zahvalna.

Imaš li neku poruku za kraj?

„Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.“ (Mt 18,20).  Pohvalite se rezultatima svog truda, komunicirajte s drugima i više od dvojice il trojice družit će se u Njegovo ime.