Dirljiva priča o surovosti rata i neugasloj nadi

Film "Nevina laž" (The Good Lie) je inspiriran i temeljen na istinitim događajima takozvanih „izgubljenih sudanskih dječaka“, odnosno sudanske djece oba spola koji ostaju bez roditelja u sudanskome građanskom ratu koji je započeo još 1983. godine, te je podjelio zemlju na Sjeverni i Južni Sudan. U ovoj drami čija poruka je pobjeda dobra nad svim zlima svijeta, te u kojoj se promiče moral, dobrota i ljepota u svim svojim oblicima, također se prikazuju i temeljne kršćanske vrednote kao važne, a to su: ljubav, patnja, žrtva i vjera u Boga.

Redatelj filma je Kanađanin Philippe Falardeau, dok je scenaristica Margaret Nagle. Zvijezde filma su tri mlada Sudanca: Ger Duany (Jeremiah), Emmanuel Jal (Paul) i Arnold Oceng (Britanac sudanskog podrijetla) koji glumi Mamerea. Jal i Duany su uistinu među tisućama Sudanaca koji spadaju u „izgubljene sudanske dječake“ te su imali i puno sreće i dobili vize za Ameriku, baš kao i Kuoth Wiel koja igra Abital, Mamereovu sestru.

Surovost sudanskog građanskog rata

Početak filma je posvećen samim događajima u Sudanu. Iznenadnim i brutalnim napadom pobunjenih vojnika, skupina djece ostaje sama, bez ičega. Domovi su im spaljeni, roditelji ubijeni te su prepušteni samima sebi. Petero ih se sakrilo te su, srećom, ostali neprimjećeni, i preživljavaju. Najstariji od njih, Theo, prisiljen je preuzeti ulogu glavnoga, tj. „poglavice“ sada kada su bez roditelja te pokušati dovesti grupu na sigurno. Na tome putu se susreću sa strašnim i teškim situacijama kao što su glad, žeđ i dehidracija, bolesti, te, na kraju, ubojiti vojnici koji odnose nevine živote. Putem do sigurnoga utočišta koje je preostalo četvero djece pronašlo u Keniji, u izbjegličkom kampu u Kakumi, Theo se žrtvuje (čin herojstva koji kasnije Mamerea proganja cijeli život) te ga vojnici odvode nakon što ih ulove da se skrivaju. Tako su malo-pomalo svi razdvajani te Mamere, Jeremiah, Paul i Abital trinaest godina provode u izbjegličkome kampu, ne znajući apsolutno ništa o Theu. Provodeći vrijeme u izbjeglištvu, imaju samo jedan san, a to je bolji život. No nada da će ikada napustiti kamp sve više blijedi.

Ključ boljega život u nevinoj laži

Odjednom, dolaskom novih popisa onih kojima je omogućen taj bolji život, vraća se osmijeh na njihova lica. Svi četvero bili su na popisu. Ponuđena im je prilika iseliti u Sjedinjene Američke Države. No, po dolasku tamo opet nastupaju problemi, opet se razdvajaju jer Abital zbog papirologije nije mogla s njima u Kansas City, već je morala u Boston. Na bostonskom aerodromu ih dočekuje Carrie (Reese Witherspoon) čiji je zadatak smjestiti ih te im pronaći posao. Njoj njihova nesnalažljivost predstavlja veliku tlaku, dok se oni bore s kulturnim šokom - čude se prekidačima za paljenje svjetla, zvonjavi telefona za koju isprva misle da je alarm te desetcima vrsta žitarica u trgovinama. Nakon svih ovih zanimljivih događaja, tek slijedi vrhunac ovoga filma - novom žrtvom najvrijednijega i najupornijega od doseljenih Sudanaca, Mamerea. Nakon što Abital prima pismo, za koje društvo pretpostavlja da je od Thea, za kojega su mislili da je izgubio život, Mamere se vraća potražiti ga u Keniju. Uspije ga pronaći, ali se suočava sa surovom stvarnošću i „zločestom birokracijom“ te hrpom papirologije. Donosi odluku da je vrijeme za nevinu ili dobru laž! To je laž koja je nesebična i koja mu znači više od njegova povratka u Ameriku.

Sreća nije potpuna ako ju ne podijelimo s drugima

Film počinje u dokumentarnome stilu, prikazom kenijskih izbjegličkih kampova te igrom djece u sudanskim selima. Za snimanje su, zbog još uvijek nestabilne situacije i nemogućnosti snimanja u samome Sudanu, korištena južnoafrička mjesta. Kasnije dolaskom u „novi život“, prisutno je istovremeno oduševljenje, zbunjenost i strah. Oduševljenje zbog pokušaja i prilike za novi život, a zbunjenost i strah zbog stranoga svijeta koji je ipak daleko manje neprijateljski. Nikada Boga ne zaboravljaju, ni u tome „novom svijetu“, već su zahvalni za Njegove blagoslove. Čak i kada razdvajaju Abital od njih trojice, Mamere samouvjereno diže glavu gore i hrabro ide naprijed. Na kraju naravno uspjeva u svom naumu, da svi budu na okupu u Americi, u čemu je veliko srce i dobrotu pokazala Carrie.

U startu je ona osoba koja se ne želi vezati za bilo koga, nego samo odraditi svoje i nestati. Kako kulturne barijere nestaju, tako Carrie i njen šef Jack sve više postaju vezani za doseljenike. Na njih prelazi pozitiva koju su Sudanci donijeli sa sobom i počeli širiti na okolinu svojom iskrenošću, spontanošću i vjerom. Primjer toga je kada jedni druge pomažu dodatnim radom, da se Mamere može ostvariti i školovati, ili nuđenjem komadića naranče potpunome strancu u busu. Oni su jednostavno naučeni sve dijeliti, pa makar to bilo i sa strancima. Ključ svega jest u ovome: sreća nije potpuna ako ju ne podijelimo s drugim. Vrlo jednostavno, a često nam je i ta sitnica teška. Zato nas ovaj film može puno naučiti.

Čuda stvaraju ljudi koji odbijaju prestati vjerovati

Plakat za ovaj film također je jedna vrsta „dobre laži“. Planski je napravljen tako da je u prvom planu najveća zvijezda u glumačkoj postavi filma, Reese Witherspoon. Ona je predstavljena kao živahna i dobronamjerna osoba, ali je ipak sporedna glumica koja ne zasjenjuje glavne aktere, osim na plakatu. U filmu se pojavljuje tek nakon otprilike pola sata, nakon što su nam prikazane afričke katastrofe i pripreme na dolazak Sudanaca u SAD. Resse je na plakatu nasmiješena s pogledom prema gore, što simbolizira nadu i samouvjerenost. U donjem dijelu plakata je troje afričke djece koji hodaju preko savane. Ta dva dijela plakat odjeljuje poruka: „Čuda stvaraju ljudi koji odbijaju prestati vjerovati“. Afrika je kontinent o kojemu dobar dio svijeta ne želi ni razmišljati (često Afriku nazivaju „Whocaresistan“). Zbog čestih ratova, gladi i izgladnjivanja, nedostatka vode, raznih bolesti (aids i ebola) bismo se možda češće trebali sjetiti naše afričke braće, makar to bila samo kratka molitva jer nada se može naći čak i kada se loše stvari događaju dobrim ljudima.