Divno je biti žena!

Vjerujem da svaki čovjek duboko u sebi traži razlog svoga postojanja, smisao svoga djelovanja i cilj življenja na zemlji. Moje svakodnevno promišljanje i proživljavanje egzistencijalnih pitanja dovelo me nakon tolikih godina i do prvih malih (ali ne i konačnih) zaključaka za koje ima prostora i vremena za razvoj. Jedno od pitanja koje je korijen svakog drugog je ono „Tko sam uopće ja?“, a uz to i neizostavna: „Zašto postojim? Kamo idem?“. No, pitanje koje mi se kroz molitvu nakon početnog, poprilično ranog, ushita obraćenja često provlačilo jest „zašto sam ja baš žena?“ I u tom sam smislu redovito „odgovore“ o svom poslanju kao žene tražila tijekom ožujka, kad je u društvu u kojem sam se kretala glavna tema svake rasprave bila - žena. Dugi razgovori o ženi, njenoj ravnopravnosti, ponekad koja šala i o nadmoći, zatim pitanje razlike spolova uopće te pitanje ženine uloge u svijetu.

Kako biti istinski sretna žena?

Gledajući svoju majku, a i mnoge žene oko sebe, imala sam dojam da su te rasprave u kojima su žene koje rađaju, rade, kuhaju ili su posvećene pozivu i poslu uvijek završavale s onom starom: „Te su ti žene duboko u sebi nesretne!“ Međutim, nesreća se nije niti nazirala na licima majke ili žena koje sam upoznavala tijekom godina, a radovale su svoje bližnje. Pa kako onda biti istinski sretna žena?

Kroz godine sam u svojim traženjima pokušavala formirati određen „stav“ o ženi u svijetu, o ženi u Crkvi, o ženi koja je majka, o ženi koja je posvećena svojoj struci. Svijet mi je nudio pojedinačne odgovore za svaku od navedenih „vrsta“ žena, nikako ne spajajući sve te karakteristike u jednu osobu – ne daj Bože k tome sretnu. Pa sam se lagano i mirila s tim da kao žena u životu moram birati između onoga što mene usrećuje i onoga čime ću usrećiti druge. Dan žena samo je bila formalnost koja je s vremena na vrijeme – točnije, iz godine u godinu, pokretala lavinu argumenata u krugovima meni bliskih ljudi, a mene iznova tjerala na pomalo tjeskobno razmišljanje. Prolazile su godine na fakultetu i slika žena o kojima je društvo govorilo i žene oko mene počele su se sve više razlikovati.

Slika žene

Slika žene koja je potlačena, koja sada treba moćno ustati iz ropstva muških šaka glumeći božicu, nije mi baš „sjela“ jer su mnoge moje prijateljice takav stav dijelile iz ogorčenja lošim iskustvima s muškarcima. Slika žene koja čini sve kako bi intelektualno i(li) poslovno napredovala, odbacujući svaku pomisao na majčinstvo i obitelj također mi nije bila bliska, jer sam (kako su mi rekli) sa svojim ružičastim naočalama živjela u uvjerenju da se može razvijati svoje sposobnosti u struci i biti majka. Zatim je tu bila i slika očajne kućanice koja udovoljava u svemu suprugu i mnoštvu djece, koji ne brinu za nju i njeno zdravlje, kamoli talente – slika žene koju svi žale, a koja svojim postojanjem drugima tehnički olakšava život. Ni ta slika mi nije bila bliska zbog gore navedenog razloga, iako sam bila itekako svjesna žrtve koju čine meni bliske žene upravo za supruga i djecu. A najdalja mi je bila slika žene posvećenog života koja, zamislite, jadna ne može biti ni svećenica. S ispranim argumentima o položaju žene u Crkvi sam i shvatila da neukost od čovjeka zaista može stvoriti bahatog suca koji si daje za pravo govoriti sve kako bi bio nadmoćno u „pravu“.

Žena na koju sam zaboravila

I tako se moja lutanja, gle – kao gotovo i svako prethodno, u savjetu ispovjednika vraćaju baš... Ženi.  Mariji. Ženi na koju sam zaboravila. Svjesna da završavam oba smjera na jednom i treći na drugom fakultetu te da su zaruke blizu, potražila sam u svojoj zbunjenosti savjet, za koju se sliku žene odlučiti kako bih bila sretna. Ali istinski savjet koji bi me učinio – ne trenutno sretnom, već trajno radosnom. Kaže ispovjednik – uzor neka ti bude Marija. Razmatraj Sveto Pismo i poslanje žene i moli se Ženi nad ženama. Hm, u pobožnostima i molitvi Djevici nikad nisam obraćala pozornost na to kolika se ženstvenost s velikim Ž skriva baš u njoj. Skromnoj, nenametljivoj, lijepoj – a opet velikoj ženi. I baš u mojoj Crkvi svo se vrijeme skrivalo dostojanstvo koje sam toliko tražila, poštovanje za kojim sam težila. Gledati sebe kao ženu Isusovim očima koje ne osuđuju, koje vide potencijal i vjeru. Gledati ženu, ne kao ono što ona trenutno jest, već kao ono što ona može biti. Na raskršću života htjela sam tim očima gledati sebe, a ne onima koje su ženu praktički oskvrnjivale. S vremenom sam spoznala da oslobođenje žene nije u feminizmu, niti prosvjetiteljstvu, a kamoli u vrijeme današnjih odgoja – nije tamo, jer naočigled oslobođena žena ondje je degradirana, ograničena i zarobljena za sveto u njoj koje se ima razviti. Ako me moja kultura i civilizacija prihvaća samo na biološkoj, seksualnoj, gospodarskoj ili čisto intelektualnoj razini, podcjenjuje me! Ja sam nešto više od broja, reproduktivnog sredstva ili multipraktika. Biblija kaže da sam kao žena „izvor radosti, veselja, suputnica, pomagačica u životu, životno blago, blagoslov“, da sam u najtežim vremenima poput Judite ili Debore poslana narodu kao utjeha i poticaj. Nisam samo „simbol plodnosti“, nego u sam u liku Žene Marije sustvarateljica života kojoj je povjerena najveća i najljepša zadaća na svijetu. U meni može nastati novi život!

Snaga, vrijednost i važnost žene

Spoznaja da Marija nije pasivno oruđe u rukama Božjim, nego aktivna suradnica u djelu Spasenja, da je u njoj prvi i najsavršeniji plod milosti otkupljenja, da ona nije neka daleka božica, nego hrabra i poduzetna žena izabrana kao primjer, osvjetlila je odgovorom moje pitanje o dostojanstvu i pozivu žene. Žena ima vrijednost i važnost – ona je rodila Sina Božjega, izmolila je prvo čudo, žene su izmolile i najveće čudo – uskrsnuće brata, žene su pratile Isusa, plakale su i naricale za njim do Golgote; pod križem je stajala vjerna žena dok su se učenici razbježali, žena je Isusa povila nakon smrti; prva ga vidjela u nedjeljno jutro (i povjerovala!), hrabro je širila Evanđelje te bila vjesnicom proslavljenog Krista.

Kroz primjer uvidjeh: žena otkriva vrednote vjere, ona budi, staje u obranu svojih vrijednosti, pokazuje ljupkost, iskreno se raduje, pokazuje osjećaje i pod cijenu smrti se ne boji biti žena. Ona vjekovima unosi nadahnuće, ljubav, predanje, smisao. Kada su se ovakve spoznaje otkrile, nije više bilo mjesta radikalnim slikama u mojoj glavi koje unesrećuju ikoga. Vjerujem da me Bog stvorio kako bih razvijala svoje sposobnosti i talente (jer me to usrećuje i ispunjava), da bih njegovala svoju dušu, ostvarila se u svojoj čežnji da budem supruga i majka i to sve bez isključivosti. I nitko nije obećao da će biti lako. Ali da će donijeti ovoliku radost – to nisam mogla zamisliti.

Žena, Majka, Kraljica

Gledajući uzor, jedinu kojoj bi se trebalo i moglo reći da je uistinu (sve pisano velikim početnim slovom): Žena, Majka i Kraljica, mogu se ostvariti u svom dostojanstvu i pozivu i kroz ono malo vremena koje odvajam za rad na sebi (bilo u duhovnom, bilo u poslovnom smislu). Mogu radosno reći da se može živjeti svoju ženstvenost u punom smislu, ne odbacujući svoje čežnje, želje ni sposobnosti. Malo volje, poticaja osobe s kojom provodim život i veliki dar od Boga učinili su ono što mi se prije sedam godina činilo nedokučivim – ne zanemarujući ijedan dio sebe mogu biti radosna, a time i ispunjavati srca svojih bližnjih – jer sretna žena usrećuje sve oko sebe. I to je valjda jedan od darova koje nam je Bog dao. I najsretnija sam gledajući slike svojih prijateljica na društvenim mrežama koje sa diplomom u jednoj i dječicom u drugoj ruci dokazuju da je Bogu sve moguće ako mu se obratimo, i ugledamo na uzor Žene koja je bila i ostala primjer ostvarenja poziva i dostojanstva žene u punom smislu te riječi.

Završit ću citatom blaženoga Ivana Pavla II.: "Ženo, hvala ti na samom tome što si žena! Sa zapažanjem svojstvenim tvojoj ženstvenosti, obogaćuješ poimanje svijeta i pridonosiš punini istine o međuljudskim odnosima." S tim riječima u srcu, molitvom na usnama i uzorom pred očima svaka žena može pronaći sebe u Kristovim očima i vidjeti vrijednu, sposobnu, za velika djela stvorenu ženu koja sa osobnim talentima i predanjem Gospodinu može ovaj svijet učiniti novim, a svoj i živote svojih bližnjih ispunjenim i radosnim. Divno je biti žena!