Ne pristajem na šutnju! A ti?
To što sam samo „običan mali čovjek“ znači da sam nezamjenjiv kamenčić u mozaiku pravednijeg i boljeg svijeta. Bez mog angažmana u toj slici, mozaiku, ostat će rupa, praznina tamnog propusta koju nitko više nikad ne može ispuniti.
Tko od nas nikad nije pomislio da bi trebalo promijeniti svijet? Tko od nas nije u tome vidio i svoju ulogu? Barem kao dječak ili djevojčica maštao o trenutku kada će biti važan i imati moć mijenjati stvari? Utjecati na događaje i ljude, ispravljati nepravde i boriti se za pravdu, pravo da svaki čovjek živi dostojanstveno? Sumnjam da postoji takav ili takva. Uostalom, u prirodi je ljudskog bića da se mijenja i da želi mijenjati.
Pa ipak, svjedoci smo da živimo u vremenu silnih nepravdi, korupcije, bešćutnosti koja ne dopušta da se stvari promijene nabolje, nego se manjina otvoreno ruga velikoj većini u stilu – što nam tko može? I pritom ne mislim samo na pokvarene i bahate političare, iako su oni glavni krivci, nego ponajprije na one koji su oteli i sebično zadržali vrijednosti samo za sebe. Pa tako imamo nekolicinu koja od obijesti ne zna što bi više s novcima dok milijuni ljudi crkavaju od gladi.
Ne priznajem poraz!
Kako to promijeniti? Može li čovjek, pojedinac nešto učiniti pa da se zaustavi to ludilo? Što mogu ja učiniti? Što možeš ti učiniti? Najčešće čujem odgovor – ništa ili gotovo ništa, jer ja sam samo „običan mali čovjek“. I iako sam svjestan mnogih ograničenja, ne mogu se pomiriti s time da ne mogu ništa učiniti kako bi ovaj svijet, moja Domovina, moj kraj, moja obitelj, ja sâm postao bolji. Ne pristajem na pasivnost i ne priznajem poraz. Ako ništa drugo, moći ću jednog dana kada dođe red na moj odlazak s ovog svijeta u miru zaklopiti oči i reći si – pokušao sam, dao sam koliko sam mogao dati.
Jer u konačnici nije stvar u tome da čovjek uspije pod svaku cijenu, nego da svoj put prema uspjehu gradi tako da iza njega ostane most protkan dobrotom, iskrenošću i poštenjem kojim će i drugi htjeti kročiti na svom putu prema drugoj strani obale postojanja. U suprotnom ostvariti cilj ne birajući sredstva stvara samo nove boli i nove nepravde, ruši već izgrađene mostove dopuštajući beznađu da zatruje ljudska srca i odnose.
Samo "običan mali čovjek"
A to što sam samo „običan mali čovjek“, ne može me osloboditi od odgovornosti da se borim za bolji svijet, za boljeg sebe. To što sam čovjek dovoljno je da učinim sve što je u mojoj moći da se nikad ne pomirim s nepravdom, sa zlom koje pogađa društvo, mojeg bližnjeg i mene samog. To što sam čovjek obvezuje me da ne budem kukavica, slabić, trgovac trulim kompromisima i sebičnjak koji misli samo na sebe. To što sam samo „običan mali čovjek“ znači da sam nezamjenjiv kamenčić u mozaiku pravednijeg i boljeg svijeta. Bez mog angažmana u toj slici, mozaiku, ostat će rupa, praznina tamnog propusta koju nitko više nikad ne može ispuniti. Da, nikad više! Nitko ne može zamijeniti moje, tvoje, njegovo mjesto u mozaiku povijesti. To je teška istina, ali neporeciva.
Promjena svijeta započinje promjenom tebe!
Jasno je da svi ne možemo biti vrhunski liječnici, znanstvenici, politički vođe ili neke druge važne i uspješne figure koje će povijest pamtiti i upisivati u enciklopedije. Jasno je i da uspjeti ne znači zadovoljiti kriterije i tumačenja „uspješnosti“ koje nameću mediji i trendovi, a koji se temelje na posjedovanju. Jer uspjeh ne počiva na posjedovanju, nego naprotiv na davanju, nesebičnosti, altruizmu. Pa tako, uspjeh je kada čovjek uputi drugome toplu i iskrenu riječ. Pomogne siromašnoj osobi ili skupini, obitelji. Uspjeh je kada se angažira u društvenom i političkom životu. Izađe na izbore i glasuje. Niz, naoko malih stvari, ali bez kojih će svijet samo nadalje tonuti u sve veće nepravde, zla i patnju.
Još uvijek misliš da ne možeš promijeniti svijet? Na dobrom si putu, jer prvi korak je postaviti si uopće to pitanje. S obzirom da je to pitanje toliko naporno i uporno, nećeš imati mira. Sve dok ne daš svoj odgovor. A odgovor će ti, siguran sam 100%, promijeniti život. Na bolje ili na gore, ovisi o tebi. Promjena svijeta započinje promjenom upravo tebe!
Autor: Zvonko Franc