Da nam savjest bude čista!

Zastajemo pred tobom, Gospodine, na kraju ovog dana. Svakodnevica nam se često čini zamršenom i nerazumljivom zbog toga što je gledamo samo našim očima. Zato te molimo da nam umiriš srca i misli očistiš od svega što nas muči i svega što nam ne da skrušeno pred tobom stajati i osluškivati što nam želiš reći. Hvala ti što nam pokazuješ da su sve niti u tvojoj brižnoj ruci. Otvori nam oči i uši za tvoju prisutnost, za tvoje riječi. Primjer bl. Alojzija Stepinca može nam biti svjetlo u trenutcima sumnje i posustajanja. Njegov život prožet je brojnim vrlinama koje su i nama danas toliko potrebne – dosljednost, hrabrost u življenju i svjedočenju pravih vrijednosti, ustrajnost na Božjem putu unatoč teškoćama, čista savjest, odgovornost prema samome sebi i domovini, istinska sloboda izgrađena na čvrstom temelju – Kristu. Riječi koje je ovaj blaženik upućivao i danas su tako žive. Molimo te, Gospodine, da o njima večeras promišljamo, da nam budu ohrabrenje i približe nas Tebi.

Iz evanđelja po Luki (Lk 18, 1-8):
U ono vrijeme: Kaza Isus svojim učenicima prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!' No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me!' Nato reče Gospodin: Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?

In te Domini, speravi. U Tebe se Gospodine, uzdam u sadašnjosti i budućnosti!

Gospodine, i večeras smo došli pred tebe kako bismo ti priznali kakvi smo, iako ti sve o nama već znaš. Poznat ti je svaki naš pad, ali i svako naše ustajanje. Ne dopuštaš nam da budemo kušani iznad naših snaga, ali si redovito ti taj koji prvi pritječeš u pomoć. Nikada nikoga od nas nisi ostavio. Također, poznato ti je kako se malo pouzdajemo u tebe. Često si ti onaj koga se sjetimo samo kada je toliko teško da nitko drugi ne može pomoći. Za to ne postoji isprika. Kada bismo se barem znali više pouzdati u tebe! Život bi imao više smisla i ne bi svaki naš pokušaj završio u slijepoj ulici.

Gospodine, hvala ti za blaženog Alojzija Stepinca u kojem smo dobili primjer pravog pouzdanja u tebe. U svim teškim trenutcima svjedočio je beskrajno pouzdanje u tebe. U njegovu životu na očigledan način si nam pokazao kako Otac nebeski žurno ustaje u obranu onih izabranih koji njemu dan i noć vape. Isuse, ti nam ne obećavaš život bez trpljenja, već, dajući nam nositi križ, na sebe preuzimaš njegov najteži dio. Tada naše trpljenje, u potpunom predanju volji tvojoj, postaje put otkupljenja, izvor velikih i predivnih milosti. Ti želiš da se potpuno pouzdajemo u tebe i da težimo samo jednom – da se u našem životu vrši tvoja volja. Tada ćemo ti zahvaljivati za sve: za trpljenje i radost, za zdravlje i bolest, za život i smrt. U svojim ćemo srcima nositi najveće blago i najdragocjeniji biser – tvoju ljubav. Daj da zagledani u ovog velikana i poučeni njegovim primjerom, naše pouzdanje u tebe iz dana u dan sve više raste. Podaj nam tu milost da naučimo da u Tebi imamo najvećeg suradnika.

Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego - jer mi je savjest čista - pripravan sam svaki čas i umrijeti

Zaspati mirne savjesti – to je blagoslov malih ljudi koji pošteno kroče ovom zemljom. Mirne savjesti gledati drugome u oči mogu samo oni koji se trude živjeti najviše vrijednosti. I doista, savjest – dio koji nas povezuje s tobom, predivni Stvoritelju – toliko je važna za ispunjen život prema tvojim riječima. O savjesti mnogi govore i neprestano je opominju. Savršen primjer i neprestano nadahnuće daješ nam u našem blaženiku Alojziju Stepincu. Prizor s njegova suđenja toliko je jak i svjedoči nam što to znači imati mirnu savjest. Trpio je optužbe sa svih strana, predbacivanja, uskomešana masa digla je svoj glas... Usred te buke odjekuju mirne riječi kardinala: Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego - jer mi je savjest čista - pripravan sam svaki čas i umrijeti. Kako snažno! Njemu nije mjerilo bilo tadašnji zakon, nego tvoje riječi i tvoj zakon, Bože. Kada su svi proganjali Židove kao nižu rasu, on ih je štitio jer si ti, Bože, rekao da ne prezremo ni jednog od onih najmanjih. Kada se nije smjelo deklarirati vjernikom, Stepinac je najgorljivije govorio u tvoje ime, Isuse, jer ti si rekao: Blago vama kad vas zbog mene progone.

Isuse, i ti si jednom bio izveden pred Zakon, gomila je vikala da si kriv, a tvoja je savjest bila čista. Na optužbe si mirno odgovorio: Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Tvoj je primjer bio nadahnuće blaženom kardinalu koji je mnogo godina poslije, vjerujući u tebe, mogao učiniti isto. I našu savjest danas pritišću zakoni i pravila svijeta. Znamo da ta pravila nisu u skladu s onim o čemu nam ti govoriš, i zbog toga nam je katkad teško istinski živjeti svoju vjeru. Svijet nam govori o užitcima, a ti nam kažeš da smo hram Duha Svetoga. Molimo te, Isuse, pomozi nam živjeti čistoću i čuvati svetost bračnog čina i da zbog toga svake večeri možemo usnuti čiste savjesti. Svijet nam nudi uspjeh preko noći, a ti nam kažeš da kucamo pa će nam se otvoriti. Pomozi nam, Isuse, ustrajati u svojem radu i čiste savjesti stati iza onoga što smo svojim rukama postigli. Svijet nam kaže da je dobro katkad lagati i krasti, opravdava našu ljubomoru i svađe, a ti kažeš da ljubimo svoga bližnjega. Pomozi nam da u našim odnosima mirne savjesti možemo gledati druge u oči. Molimo te večeras za snagu da u životu hrabro slijedimo svoja uvjerenja – jer si nam ih ti dao.

Ljubiti pravdu, a mrziti nepravdu – to je moje načelo. U ljubavi prema hrvatskom narodu neću se dati ni od koga natkriliti

Sve je dopušteno, kaže sv. Pavao, ali sve ne izgrađuje. Isuse, kako je mudre riječi izrekao tvoj gorljivi svjedok u prvim kršćanskim vremenima! Toliko smo puta shvatili da nije dobro sve ono što činimo pozivajući se na svoju slobodu. Mnoge smo povrijedili, a tek sebe, svoje dostojanstvo i svoje ideale – sve pod krinkom lažne slobode. Teško nam je samima u toj bujici slobode koju svijet nudi, teško nam je naći pravi put. Pomozi nam, Isuse, u otkrivanju tvojih zapovijedi. Želimo naučiti da nas Crkva ne ograničava u slobodi, nego nam, baš naprotiv, pomaže u otkrivanju putokaza za bolji život. Kardinal Stepinac rekao je: Svaki čovjek katolik na ovom svijetu, bez razlike kako se zove, je li mlad ili star, učen ili neuk, pozvan je da bude apostol u svojoj okolini riječju i primjerom. Bože, ti si nas pozvao da budemo oni u kojima će drugi moći prepoznati tebe. U poniznosti pred tobom iskrena se srca pitamo: Koliko smo zaista tvoji apostoli? Kakve su naše riječi? Ima li u našim razgovorima mjesta za tebe, ima li tvoje blagosti, dobronamjernosti? Jesmo li primjer drugima? Mogu li se bližnji ogrijati na našem žaru ili smo često hladni i ravnodušni? Blaženi Alojzije nije bježao od odgovornosti koju je nosio duboko u sebi, nije izabrao liniju manjeg otpora. Ni pod koju cijenu nije želio napustiti one kojima je bio potreban. Ustrajao je u svojim riječima: Ja iz ove zemlje ne idem! Smatram svojom dužnošću da u ovim teškim danima ostanem sa svojim narodom i svećenstvom.

Toliko se zla događa u našoj domovini, toliko mržnje i nepravde. Pitamo se često, kad će tome doći kraj? Ima li smisla ostati i boriti se kad to nitko ne vidi i ne cijeni. Pokleknemo često i ne znamo kako dalje. Sav trud uložen na fakultetu nije nam garancija da ćemo moći naći posao. Sve se teže, mi mladi, odlučujemo za brak i obitelj jer se bojimo budućnosti. Slabi smo i zato padamo često u napast da se osjećamo beznadno i očajno. Isuse, budi nam ti u svim tim trenutcima podrška i pruži nam utjehu. Otvori nam oči da možemo vidjeti sve ono što nam ti, Gospodine, stavljaš na put. Tvoja ruka neka bude ona za koju ćemo se čvrsto primiti i podigni nam lice da te možemo gledati. Kada se osjećamo napušteni, nepravedno optuženi, izdani ili necijenjeni, podsjeti nas na svoju muku i svoj križ. Tada ćemo znati kako u svakom trenutku ovoga života svaka patnja i svaka muka ima smisla i isplati se. I ne daj nam da posrnemo i krenemo krivim putem jer smo razočarani, ljuti, povrijeđeni... Daj da u svakom trenutku znamo zašto je važno i dalje ustrajati u ljubavi, pa čak i u ljubavi prema neprijatelju jer i naš nas blaženi Kardinal uči: Ljubiti pravdu, a mrziti nepravdu – to je moje načelo. U ljubavi prema hrvatskom narodu ne ću se dati ni od koga natkriliti.

Autor: fra Nikola Jurišić, Ivana Tomas, Danijela Tomić; Fotografija: Marin Škarica

Objavljeno: 18. 11. 2014. u kategoriji Pobožnosti