Evo me, tu kraj tebe blizu

Gospodine, evo me, opet sam tu, tu kraj tebe blizu, tu pred tobom da čuješ svaku riječ moje molitve bez obzira koliko daleko sam ponekad. Tu sam - ranjen, slab, lijen, nemoćan, izmoren, tužan... Ne mogu biti sol zemlje ni svjetlo ovoga svijeta, kada je moje lice tmurno poput kišnog dana, kada je moje srce tužno i plače... Kako ću takav donijeti svjetlo i osmijeh na svoje ili lice svoga bližnjega? Takav sam kada sve svoje probleme, poteškoće i brige stavim sebi u ruke, a tebe od sebe udaljim... Dolazim ti da riječima istine nadu mi daš, dolazim ti jer osjećam tvoj dodir, dolazim ti da na tvojim rukama večeras otvorim svoje srce, jer duši si mojoj prijeko potreban. Zato sam večeras ovdje! Pred tobom priznajem svaki svoj grijeh, svaku slabost, svaku lijenost, svaku krivinu i propuštenu priliku... Tebi se darujem cijeli, potpuno... Večeras sve predajem tebi i pouzdajem se samo u tvoju milost, tvoju Ljubav, tvoje snažne ruke koje me nose preko svake prepreke i dižu me svaki puta kada padnem.

Znaš i sam da sam toliko puta odbio tvoju ruku pomoći, tvoje rame za plakanje i tvoju Ljubav, onaj najljepši dar – tvoga Sina – koliko li sam mu samo puta okrenuo leđa? No, ti i dalje stojiš tu, uz mene si i gledaš, zoveš, pružaš ruke i čekaš... Čekaš, Gospodine, jer znaš da sam vrijedan i želiš mi se darovati svaki dan u molitvi, svetoj pričesti, želiš mi oprostiti u svetoj ispovijedi i želiš biti na kavi s mojim prijateljima i ispričati nam najljepše priče, darovati mi svoje vrijeme. Ti želiš biti uz mene kada mi je teško, kada padnem ispit, kada se razočaram u prijatelja, kada me muče grijesi, kada me djevojka/dečko ostavi, kada izgubim dragu osobu... Ali ja tada sumnjam, povlačim se u sebe, pitam se što mi to nedostaje ili zašto nisam poput nekog drugog? A ti strpljivo i velikodušno čekaš, i zoveš, i pružaš mi opet ruke, i opet me dižeš... Daruješ mi se i večeras. Želiš da otvorim svoje srce da možeš ući i ostati u njemu. Velika je tvoja ljubav Gospodine, veliki dar koji mi daruješ. Otvaram večeras svoje srce. Evo me. Čuj svaku riječ moje molitve. Evo me. Nauči me darivati kako ti daruješ, ljubiti kako ti ljubiš, prihvaćati kako ti prihvaćaš. Evo me večeras tu kraj tebe blizu. Evo me. Jer duši mojoj toliko si potreban.

Dar ljubavi

Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 3, 16-18):
Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.

Ta tvoja Ljubav, tako velika, poslala je svojega Sina koji je postao jedan od nas, hodao je s nama… I to nas spašava - nije li to najveći dar kojega Otac može dati? Ali, što znači taj spas? Što znači biti spašen? To znači ponovno dobiti od Gospodina dostojanstvo koje smo izgubili, dostojanstvo djece Božje jer – gledajte koliku nam je Ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo i jesmo – ima li vrijednijeg dara? To znači ponovno imati nade. To znači darovati darovani nam život u potpunosti našem Darivatelju. Ne možemo biti spašeni, ne možemo se radovati vječnome životu s tobom ako ti se ne darujemo... Ja to znam, ali slab sam, povuče me često nešto ovozemaljsko i tome dajem mjesto koje pripada tebi. Često, Gospodine, padnem u zamku da nekoga ili nešto stavim na tvoje mjesto i onda vidim da se moj životni put odvaja od tebe. Možda sam i sada na krivom putu?! Pošalji mi, molim te, smjernice, znakove kako bi se mogao vratiti na pravi put... kako bih mogao darovati svoje srce i svoj život tebi... kako bi moji bližnji u meni mogli vidjeti tvoje lice... kako bih svjedočio svakim svojim pogledom, gestom, osmijehom da sam tvoj... Kako bih darovao svoju ljubav drugima!

Ljubi...

Oče, rekao si: „Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim!“ Kao da si rekao: darujte mi svoje srce, darujte mi svoju dušu i darujte mi svoj um jer jedino ćete tako moći uzdignute glave hodati ovim svijetom i jednom ugledati vječno svjetlo. Jedino vas vjera u mene može ohrabriti. Jedino vas nada sa mnom može utješiti. Jedino vas ljubav prema meni može voditi i ispuniti. Kada si ti, Bože, na prvom mjestu, sve je ostalo na pravome mjestu. Pomozi mi, Gospodine, da u tvojoj Riječi nađem sve odgovore i u tvome društvu hodim ovim svijetom.

Rekao si: „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!“ Neka me tvoja Riječ vodi na tom putu i neka bude nozi mojoj svjetiljka. Neka u meni raste tvoja ljubav i ti upravljaj mojim srcem jer tek ću tada moći i ja darovati srce drugima, svojim prijateljima, svojoj obitelji pa i svojim neprijateljima kao što su to činili sveti mučenici tvoji. Tek kada mojim srcem zavlada mir i sloboda, moći ću ljubiti onoga tko je u protrebi, tko je bolestan i potlačen, tko je gol i bos, tko je žedan i gladan, tko želi upoznati tebe i ozdraviti, tek ću tada upravo njima nositi tvoju ljubav. Moći ću se tada darovati drugima, a da ne gubim ono što je moje, ono što sam ja. Ti si me stvorio na svoju sliku i takvoga me ljubiš. No, ne daj mi, Gospodine, da zapadnem u okove sebičnosti i škrtosti, ne daj da moje srce bude zatvoreno za potrebe drugih jer želim u svakoj osobi vidim tebe i poslušam tvoju riječ: „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!"

Hvala ti, Gospodine, za svaki dar koji si mi darovao i kada ja toga nisam bio svjestan i kada nisam znao reći hvala. Hvala ti za dar Ljubavi. Hvala ti što me svaki dan blagoslivljaš i daruješ. Hvala ti što mi daruješ ovaj trenutak i ovu osobu do mene... Daj da znam prepoznati tvoje darove i da ih znam dijeliti drugima. Molim te još jednom... u tišini moga srca, nauči me darivati, nauči me odgovoriti na tvoj dar Ljubavi...