Dječja zima
U Župi sv. Marka Križevčanina od 7. do 9. siječnja održavao se trodnevni oratorij na kojem je sudjelovalo više od četrdesetero djece u dobi od šest do dvanaest godina. Ljetni oratorij, koji se održavao pod geslo „S Isusom i na kraj svijeta“, tematski je bio vezan uz četiri kontinenta: Afriku, Aziju, Australiju i Južnu Ameriku. Dječja zima bila je nastavak pustolovine koja je započela pola godine ranije. Ovoga puta upoznavali smo se s preostala tri kontinenta: Sjevernom Amerikom, Antarktikom i Europom i tako smo, zajedno s Isusom, proputovali cijelu Zemlju.
Slobodno vrijeme uz molitvu
Svakoga dana od 16 do 19 sati djeca su, zajedno sa svojim animatorima, provodila svoje slobodno vrijeme u molitvi, pjesmi, igri, radu i plesu. Susreti su započinjali u župnoj crkvi zajedničkom molitvom i pjesmom, a nastavljali su se u vjeronaučnim dvoranama kratkim prezentacijama o pojedinim kontinentima i raznim radionicama. Prvi dan bio je vezan uz kontinent Sjevernu Ameriku. Učili smo kako je taj kontinent otkriven, zatim o njegovoj velikoj prirodnoj i društvenoj raznolikosti te koje su nam sve poljoprivredne kulture pristigle od tamo. Sljedeći dan bio je rezerviran za Antarktiku. Taj najjužniji kontinent, kojega ljudi posjećuju samo radi znanstvenih istraživanja, najviše je razveselio najmlađe zbog raznolikog i bogatog životinjskog svijeta. Posljednjeg dana oratorija putovali smo Europom, upoznali se s Vatikanom, a naša malena grupica nakratko se „zaustavila“ u Poljskoj gdje nas je dočekala priča o sestri Faustini Kowalskoj i milosrdnom Isusu. Ovaj put oko svijeta naučio nas je puno toga, a najvažnije od svega je kako smo, bez obzira u kojem dijelu svijeta živimo, svi mi Božja djeca.
Tri dana igre i smijeha
Oratorij se, osim edukativnog i molitvenog, sastojao i od kreativnog i rekreativnog dijela. Na kreativnim radionicama izrađivale su se šarene misijske krunice, magneti s raznim molitvama i duhovnim porukama te označivači za knjige, a od plastičnih čaša i šarenih plahti gradili su se snjegović i indijanski šator. Snijeg koji je prekrio župno dvorište iskorišten je za igre na snijegu. Grudanju, nogometu na snijegu i izrađivanju snjegovića jednako su se razveselili i uživali i oni najmanji i najveći. Tri dana igre i smijeha ne bi bili mogući bez dobre volje i truda animatora, župnika i kapelana te naravno roditelja koji su svoju djecu prijavili na ovaj oratorij i tako ih još više približili crkvi. Svaka naša misao i radnja bila je vođena Božjom riječi. Ova zajednica zahvalna je na ovoj velikoj milosti koja joj je dana, da Kristov dom bude ispunjen „malenima“ čija nevina dječja srca još znatiželjno i sramežljivo propitkuju svijet oko sebe. A rasti i učiti u Božjem domu, najbolji je put da jednoga dana budu milosrdni baš poput Isusa.
Autor: Maja Đaković