Koji je za nas trnjem okrunjen bio

„Zdravo, Kralju Židovski!“ uzvikivala su židovska djeca pri Isusovu ulasku u Jeruzalem. Mnogi su se vjerojatno nadali da je stigao kralj koji će ih osloboditi tlačitelja, Rimljana. Isus pak djeluje po nekim drugim principima. Ti ga principi nedugo nakon svečanog ulaska vode pred Pilata. Iako je bilo prebiranja po mislima i snovima, presuda je jasna. Slijede zatim događaji između izrečenog u sudnici i dovršenog na križu – barem po ljudskim mjerilima.

Je li moglo bez toga?

Dječje uzvike preuzeli su vojnici, ne zato jer im je bilo zapovjeđeno, nego jer su u svojoj obijesti htjeli potlačenom pokazati tko u toj situaciji vodi glavnu riječ. Doista, nije li Pilat zapovjedio samo bičevanje i razapinjanje?! Zavirimo malo u Markov izvještaj o muci pa ćemo vidjeti da je točno tako. Čemu onda ovo uzvikivanje? I ne samo to. Ogrnuli su ga crvenim vojničkim plaštem, na glavu mu stavili trnovu krunu, udarali ga trskom. Je li moglo bez toga? Pa naravno da jest. No, bi li to bilo to? Sigurna sam da bi. Muka bi se, naime, dogodila i bez ovih detalja.

Simboli kojima se htjelo izrugati

Ovi događaji nisu se zbili da bi Isusa fizički iscrpili. To je učinilo bičevanje i nošenje križa. Udaranje trskom, zaogrtanje plaštem, uzvikivanje i stavljanje trnove krune samo su simboli kojima se htjelo izrugati. Nismo li se i sami našli često na dnu, ali onima oko nas ni to nije bilo dovoljno pa su nas istinom o nama i dalje blatili? Ali ima nešto i tragičnije od toga. Nismo li i mi one na dnu gazili još više u svojoj obijesti? Isusu su ovim simboličnim gestama i radnjama izrugali ono što on doista jest, Kralj. Među nama često se događamo da sami sebi ili drugima izrugujemo ono što doista jesmo, djeca Božja.

Strofa jedne korizmene pjesme kaže: Cjelivat ću, Gospodine, rane glave tvoje da izliječiš sve opake misli glave moje. Tu se rađaju misli, a one vode djelima.