Lijepo je što postojiš, ne zaboravi to!

Idu dani, a godine bježe – reći će jedna poznata pjesma. I zaista je tako. Čovjek se niti ne okrene, a već prođe dan, tjedan, mjesec i nova godina kuca na vrata. I tako zapadamo u kolotečinu svakodnevice, u program života koji nas nosi i zbog kojeg često ne uspjevamo prepoznati ljepotu darovanog trenutka, darovanog dana. Vrijedi zastati malo, odmoriti na trenutak i razmisliti – što je lijepo oko mene i što može biti još ljepše mojim zalaganjem?

Sve nam je darovano, no ipak kao da ne prepoznajemo vrijednost darovanoga. Kako je lijepo biti s prijateljima... Kako je lijepo biti u prirodi... Kako je lijepo promatrati zvijezde koje ispunjavaju vedru noć i razbijaju monotoniju crnila noćnoga. Kako je lijepo biti čovjek! No, biti čovjek znači biti hrabar i razborit; to znači biti komunikativan i vedar; biti čovjek znači biti prijatelj, brat, otac, majka, djed, baka – biti to što jesi. Po tome si poseban.

Jesi li čuo u zadnje vrijeme da si poseban? Je li ti netko rekao da si jedinstven i vrijedan? Nije!? Ne budi tužan jer zaista to jesi. Vjerojatnije je da ćeš danas od drugih, pa čak i onih koji su ti najbliži, čuti samo kritike, možda i pogrde, ali ipak – poseban si! Koliko samo imaš kvaliteta koje drugi nemaju. Koliko samo imaš talenata koje drugi ne posjeduju. Poseban si jer te Bog takvoga zamislio i stvorio i nemaš pravo biti žalostan jer nisi možda kao drugi. Ljepota ovoga svijeta jest upravo u posebnosti svakog pojedinca. Kada bismo svi bili jednaki svijet bi postao monotona kazališna scena s puno jednakih uloga. No ovako, s mnoštvom različitih pojedinaca, na pozornici kazališta nazvanoga svijet, svakodnevno se odvija zanimljiva predstava – nekada drama, nekada satira, a nekada pak komedija koja oduševljava. I ti si dio toga u svojoj posebnosti.

Imaš pravo biti drugačiji jer svi smo takvi, samo što se često volimo svrstavati u određene grupe samoprozvanih savršenih ljudi. Svijet stoga ne voli drugačije, ne voli one koji iskaču iz njegovih okvira, no imaš pravo biti baš takav – drugačiji jer takav možeš puno toga učiniti i velika je zadaća baš na tebi. Budi radost tamo gdje je tuga; budi osmijeh tamo gdje je plač; budi nada tamo gdje je beznađe; budi vjera tamo gdje je nevjera; budi svjetlo tamo gdje je tama; budi drugačiji tamo gdje su svi jednaki. I nemoj se predati i nemoj se obeshrabriti jer lijepo je što postojiš i ne zaboravi to!