Pobožnosti

Koji je za nas raspet bio

Teško i mučno uspinjanje na brdo Golgotu došlo je kraju. Isusova ramena oslobođena su tereta teškog križa koji je pronio jeruzalemskim ulicama popraćen ismijavanjem, izrugivanjem i uvredama, ali istovremeno i suosjećanjem pobožnih žena, blagim dodirom Veronikinih ruku i pogledom, punim boli i neizmjerene ljubavi, svoje Majke. Uspinjanje je gotovo, ali to još nije kraj Isusova puta.

Koji je za nas teški križ nosio

Da je samo težina drveta koje si nosio pritisnula Tvoja leđa bilo bi Ti možda i lakše, Gospodine. Čak ni da je samo golo drvo doticalo Tvoja ramena, ne bi bila toliko izranjena. Ali na to drvo križa bili su prikovani i moji padovi, bili su prikovani moji prijestupi, moji prijeki pogledi, neiskrene želje i sva skrivanja i laži. To te još jače pritiskalo. Toliko da si iznemogao i pao; i prvi put, i drugi, i treći. A ja… Nisam se zaustavljao ni nakon prvog, pa čak ni nakon drugog puta… Ja sam na sebe mislio dok sam Tebi teret tovario. Ali Ti si hrabro hodao i nosio taj križ.

Evo me, tu kraj tebe blizu

Gospodine, evo me, opet sam tu, tu kraj tebe blizu, tu pred tobom da čuješ svaku riječ moje molitve bez obzira koliko daleko sam ponekad. Tu sam - ranjen, slab, lijen, nemoćan, izmoren, tužan... Ne mogu biti sol zemlje ni svjetlo ovoga svijeta, kada je moje lice tmurno poput kišnog dana, kada je moje srce tužno i plače... Kako ću takav donijeti svjetlo i osmijeh na svoje ili lice svoga bližnjega? Takav sam kada sve svoje probleme, poteškoće i brige stavim sebi u ruke, a tebe od sebe udaljim...

Koji je za nas trnjem okrunjen bio

„Zdravo, Kralju Židovski!“ uzvikivala su židovska djeca pri Isusovu ulasku u Jeruzalem. Mnogi su se vjerojatno nadali da je stigao kralj koji će ih osloboditi tlačitelja, Rimljana. Isus pak djeluje po nekim drugim principima. Ti ga principi nedugo nakon svečanog ulaska vode pred Pilata. Iako je bilo prebiranja po mislima i snovima, presuda je jasna. Slijede zatim događaji između izrečenog u sudnici i dovršenog na križu – barem po ljudskim mjerilima.

Koji je za nas bičevan bio

Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne. (Mk 15, 15)

Uvjeren sam kako za svakog kršćanina meditacija Kristovih muka ne može biti nešto samo apstraktno. Svaki događaj koji je Krist proživio, osobito kroz svoju muku, nosi u sebi jedan određeni misterij koji se ponavlja u svakom kršćaninu da bi se na taj način mogli sve više suobličavati Kristu (usp. Rim 8, 29) i time ispuniti smisao našega života, bivajući alter Christus (drugi Krist).

Koji se za nas krvavim znojem znojio

I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: „Oče, Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!“ A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.
(Lk 22, 41-44)

Gospodine, što mi je činiti?

Iz Evanđelja po Marku (Mk 16, 15-18)
I reče im: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro.“

Koga si Djevice u Hramu našla

Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga. Nakon tri dana nađoše ga u Hramu. (Lk 2, 44-46)

Koga si Djevice u Hramu prikazala

„Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu!“ (Lk 2,23)

Tako govori Zakon židovski. Marija, Djevica i Majka i sv. Josip izvršavaju Zakon i prikazuju Sina Ocu. Da je netko gledao sa strane taj izvanjski čin, vjerujem kako ne bi primijetio da je to dijete drugačije od ostale djece koja su se donosila u Hram.

Koga si Djevice rodila

„U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. I reče Bog: ´Neka bude svjetlost!´ I bi svjetlost. I reče Bog: ´Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična...´“ (Post 1, 1-3. 26)