Koliko cijenimo svoj materinski jezik?

Jezik je komunikacijsko sredstvo koje nam služi za međusobnu komunikaciju i razmjenu značenja. Jezik označava identitet i kulturnu baštinu nekog naroda. Time je jezik jedan od konstitutivnih elemenata naroda, tj. ono što neki narod čini narodom i što ga razlikuje od drugih naroda i zemalja. Primjerice, hrvatski jezik čini hrvatski narod i po njemu su Hrvati prepoznatljivi i jedinstveni u svijetu. Tako govorimo o materinskom jeziku, jeziku kojeg smo naučili od majke u ranom djetinjstvu, njime najbolje vladamo, najčešće ga koristimo i identificiramo se s njime.

Iako je materinski jezik samo jedan, u naše se doba sve više ističe potreba poznavanja barem jednog stranog jezika, a poželjno je znati i više. To posebno dolazi do izražaja prilikom traženja posla, gdje se sve više uzimaju u obzir samo one molbe za posao koje sadrže poznavanje dva strana jezika. Tome je uvelike pridonio suvremeni proces globalizacije, koji ima za cilj razmjenu informacija te povezivanje i umrežavanje različitih kultura i naroda, a jezik u tome ima veliku ulogu. Poznavanje stranih jezika otvara nam nove mogućnosti i perspektive, dok se s druge strane zaboravljaju njihovi utjecaji na materinski jezik, što je posebno vidljivo kod mladih.

I dok je u državnim institucijama i obrazovnim ustanovama obavezno pričati standardnim jezikom, dotle naš svakodnevni govor u kafićima, na ulicama pa čak i u medijima obiluje stranim riječima. Često se tako može čuti: „Imam feeling da će večeras biti super“, pozdravljamo se riječima: ciao, hi, bye-bye, a na neka pitanja odgovaramo i cijelim rečenicama na stranom jeziku: „Never mind. It's ok.“ Pod utjecajem interneta i Facebooka, engleska riječ like, odnosno lajkam ušla je u rječnik hrvatskog jezika. Te utjecaje ne možemo zaobići, već im se prilagođavamo, prisvajamo te riječi te one tako s vremenom postanu dio hrvatskog jezika, a pretpostavlja se da će se to uskoro dogoditi i s mnogim drugim riječima.

Bez njega si bez imena

Danas mnoge strane riječi ulaze u naš rječnik pod utjecajem medija i interneta, no također primjećuje se i jedan fenomen kod mladih - da zamjenjuju riječi materinskog jezika stranim riječima ili riječi svoga dijalekta ili narječja sa standardnim jezikom. Nerijetko se tako naš dragi kaj ili ča zamjenjuje sa što sa željom kako bismo se lakše prilagodili u društvo ili izbjegli neugodnosti zbog različitosti. Trudimo se ispraviti naš naglasak ili akcent kako ne bi otkrio našu posebnu pripadnost i različitost. No, pritom zaboravljamo da jezik označava identitet i kulturnu baštinu, otkriva tko smo, odakle dolazimo i kulturu kojoj pripadamo. Materinskom jeziku dugujemo sve što jesmo, njime smo prvi put progovorili, njime i sada govorimo, pišemo, obrazujemo se, razmišljamo, pjevamo, sanjamo. Stoga, niječući svoj materinski jezik, niječemo i sami sebe, svoju bogatu kulturnu prošlost, a budućnost osiromašujemo za blago koje su naši pređi stoljećima brižno njegovali i čuvali.

Prema podacima UNESCO-a svake godine u svijetu izumre 25 jezika. Danas se u svijetu govori 6.000 jezika, a smatra se da će se do kraja 21. stoljeća taj broj prepoloviti. Ako je vjerovati onoj „na mladima svijet ostaje“, tada na mladima ostaje i da volimo i čuvamo svoj materinski jezik govoreći ga, kako naš hrvatski jezik, odnosno njegova narječja i brojni dijalekti, ne bi iščeznuli. Stoga je UNESCO 21. veljače proglasio Međunarodnim danom materinskog jezika kako bi podsjetio na obvezu očuvanja vlastitog jezika i sveg bogatstva jednog naroda koje on nosi u sebi. Svakome od nas mora biti na srcu naš materinski jezik, jer kako je to lijepo izrekao naš pjesnik Petar Preradović, „bez njega si bez imena, bez djedova, bez unuka. U prošasti sjena puka, ubuduće niti sjena!“