Poštuj oca i majku
Još od malih nogu, naučili su nas četvrtu zapovijed Božju: „Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.“ U razdoblju djetinjstva svakog čovjeka, poštivanje je neodvojivo od poslušnosti. Zbog toga, već od samih početaka, djecu bi trebalo tako odgajati da budu poslušna iz poštovanja prema roditeljima. Bog nas potiče da poštujemo oca i majku. On toliko cijeni to poštovanje prema roditeljima da je to uključio u Deset zapovijedi u Izlasku 20,12 i ponovno u Novome zavjetu: „Djeco, pokoravajte se svojim roditeljima u Gospodinu, jer to je pravedno.“
Poštovati roditelje jedina je zapovijed u Svetome pismu koja obećava dug život kao nagradu. Oni koji poštuju svoje roditelje neizmjerno su blagoslovljeni od Boga. Međutim, poštovanje je više od pustih riječi. Riječ „poštovanje“ zahtijeva svoje djelovanje - svoje iskazivanje ljubavi, priznanja i tolerancije prema autoritetu, prema svojim roditeljima. Zbog toga je potrebno nastojati poštivati svoje roditelje, jer poštovanje rađa poštovanje. I uzalud ćemo se moći zaklinjati na nebeskim vratima kako smo poštovali nebeskog Oca, ako je na popisu naših propusta ubilježeno da nismo znali poštovati svojeg vlastitog oca i majku koji su nas rodili. Zbog toga bismo četvrtu obiteljsku zapovijed s pravom mogli oblikovati u smjeru da su djeca dužna slušati roditelje do svoje punoljetnosti, a poštivati ih do svoje smrti.
Društvo djece koja ne poštuju svoje roditelje, društvo je bez časti
Poštovati oca i majku znači biti obziran u riječima i djelima te imati unutarnji stav poštovanja prema njihovu položaju. Također, četvrta nam zapovijed Božja poručuje da u njoj ima nešto sveto, nešto božansko, nešto što se nalazi u korijenu svake vrste poštovanja među ljudima. Nadalje, djeca svih godina dužna su poštovati svoje roditelje, bez obzira „zaslužuju“ li oni to ili ne. U takvim pitanjima međusobno zavrijeđenog poštovanja, nitko se ne može hvaliti da je uspio ili suprotno od toga, očajavati jer je promašio. I nitko ne može smatrati da je posao završen - jer, naše poštivanje prema roditeljima ne prestaje onog trenutka kad odrastemo ili napustimo svoj dom. Čak i onda, naše poštovanje i divljenje prema ljudima koji su nas odgojili, treba rasti.
Društvo djece koja ne poštuju svoje roditelje, društvo je bez časti i dostojanstva, jer kada se roditelje ne poštuje, gubi se vlastita čast i dostojanstvo pred Bogom. Zaista svašta možemo naučiti iz tih odnosa u generacijama međusobno jedni od drugih, ali i od našeg nebeskog Oca, koji svakom od nas daje slobodu izbora i nikad nas ne ostavlja same. Zbog toga je veza među generacijama, zapravo spona za budućnost kojoj mi mladi, trebamo težiti. Tako, u djeci treba znati prepoznati njihovu vrijednost, a roditeljima treba uvijek odati poštovanje. Kod učenja poštovanja prema roditeljima i starijima nema nekog posebnog recepta. Iako nam knjige katkad mogu ponuditi dragocjene savjete, ohrabrenja ili pomoć u razmišljanju, nitko ne će moći bolje od samih roditelja naučiti svoju djecu da poštuju njih same, a i ostale starije osobe. I sam Bog je taj koji nam nikada ne daje gotove recepte ni unaprijed pripremljene odgovore. On nas poziva na veliku pustolovinu ljubavi u kojoj sve treba uvijek iznova izgraditi, izmisliti, zavrijediti...
Tajna poštovanja
U čemu se onda nalazi tajna poštovanja jednih prema drugima? Kvaka je u tome da uvijek ispunjavajte svoja obećanja koja ste nekome dali, nastojte uvijek biti suosjećajni prema svojem bližnjem i omogućite drugima da se pored vas osjećaju da su vrijedni i dragocjeni i da da ih naš dragi Bog neizmjerno puno voli. To su samo neki od temelja snažnih međuljudskih odnosa. Bog je taj koji nas potiče da poštujemo svoje roditelje onako kako nastojimo proslaviti Boga – našim mislima, riječima i djelima. Poštovanje nije lako, a nije uvijek ni zabavno, i sigurno nije moguće u našoj vlastitoj snazi. Međutim, poštovanje je sigurna staza prema našoj svrsi u životu – da njime proslavimo Boga. I na kraju svega, dragi mladi, poštujte svoje očeve i majke jer netko bi dao sve samo da ih još jednom vidi. Da ih još jednom zagrli.
Autor: Natalia Levak