Sveti Martin biskup

Sutra obilježavamo dan sv. Martina biskupa, popularno zvan Martinje. Iako je već ušlo u naviku da je Martinje dan kada je normalno popiti nešto više vina nego je to ostalim danima, to ne bi trebalo biti tako. Naime, na sutrašnji dan je u narodu običaj ispeći gusku i krstiti mlado vino.

Ovim plaštom me je zaogrnuo Martin

Sv. Martin je živio u 4. stoljeću nove ere. Opisan je kao skromna, ponizna i milostiva osoba, bliska siromasima i prosjacima. Jedan je od najvećih biskupa svih vremena i prvi svetac koji nije bio mučenik. Rođen je oko 316. godine u današnjem mjestu Szombathely u Mađarskoj. Kao sin vojnog tribuna, otac mu je nadjenuo ime Martin što je umanjenica imena Mars - ime rimskog boga rata. Tim imenom je dao počast svome zvanju, ali je želio i naznačiti budućnost svoga sina. Ipak, sv. Martina ne pamtimo kao vojnika. Martin je veliki dio svog djetinjstva proveo u talijanskom gradu Paviji gdje je poprimio nešto od humanističke naobrazbe. Dolazi u kontakt s kršćanima koji su ga zadivili svojom idejom ljubavi prema bližnjem. Roditelji, koji nisu bili kršćani, odvraćali su svog sina od, tada još, nove vjere. Smatrali su kršćanstvo čudnom istočnjačkom sektom. Martin je, protivno svojoj volji, unovačen u rimsku vojsku te postaje pripadnik carske garde. Dio vojničke obuke prolazio je u francuskom gradu Amiensu gdje se odigrao događaj koji će mu odrediti daljnji životni tijek. Imao je tek nešto više od 15 godina i pred vratima grada je susreo prosjaka koji je sav promrzao u staroj odjeći od njega tražio milostinju. Budući da Martin kod sebe nije imao novaca, svojim mačem je razrezao svoj vojnički plašt na pola i dao ga prosjaku. Zapisi iz tog vremena kažu da je tu Martinovu gestu popratilo naglo zatopljenje koje je bilo znak Božje milosti prema siromašnima. Noć nakon svog plemenitog djela, usnuo je san u kojem mu se ukazao Isus Krist, zaogrnut u Martinov plašt koji je dao prosjaku. Govorio je: "Ovim plaštom me je zaogrnuo Martin." San ga se toliko dojmio da je Martin prihvatio kršćanstvo te se 339. godine krstio u Amiensu. U vojsci je ostao još dvije godine nakon čega je razvojačen.

Guske otkrile sv. Martina

Kada je završio vojničku službu, Martin se vraća u rodni grad gdje je jedno vrijeme živio s roditeljima koje je pokušao nagovoriti da prijeđu na kršćanstvo. S majkom mu je to uspjelo, ali njegov je otac ostao pri svojim vjerskim uvjerenjima. Uskoro Martin počinje s redovničkim životom. U pokrajini Liguriji na otočiću Gallnaria s još jednim svećenikom osniva malu redovničku zajednicu koja se smatra prvim redovničkim samostanom u zapadnoj Europi. Kasnije upoznaje biskupa Hilarija koji će ga zarediti za svećenika i ponuditi mu boravište u mjestu Ligugé u Franscuskoj gdje Martin osniva još jedan samostan. U njemu je Martin planirao provesti ostatak života u samoći, pokori i molitvi. No smrt biskupa Hilarija mu je poremetila planove. Izbor za novog biskupa pao je na Martina, te ga zovu u grad Tours kako bi izliječio jednog bolesnika. No kada je stigao, očekivani bolesnik nije bila osoba nego biskupija koja je bila bez svoga pastira. Martin je skromno želio izbjeći tu čast te se sakrio među guske. No, na sreću mnogih i Martinovu žalost, guske su ga otkrile svojim glasanjem koje je davalo do znanja da je netko među njima. Martin je postao biskupom 370. godine. Biskupsku čast je obnašao 27 godina i njegovo stolovanje obilježava širenje kršćanskog nauka, odupiranje građanskim vlastima koje su pokušavale zadrti u crkvene poslove.

Sv. Martin – zaštitnik mnogih

Većina biskupa tog vremena djelovala je po velikim gradovima i mjestima dok je Martin svoju biskupku skrb posvetio selima i siromašnim seljacima. U mjestu Marmoutier otvorio je centar za odgoj budućih svećenika koji bi mogli nazvati prvim sjemeništem u Europi. Preminuo je 8. studenog 397. godine. Tri dana poslije ispratio ga je neizbrojiv broj seljaka i siromaha te oko dvije tisuće redovnika i redovnica. Za svog zaštitnika uzeli su ga mnogi pa je tako sveti Martin zaštitnik vinara, vinogradara, vojnika, konjanika, gostioničara, uzgajivača konja i gusaka, hotelijera, liječenih alkoholičara, švicarske papinske garde i Francuske. Zaštinik je i mnogo mjesta, a u Hrvatskoj za svog zaštitnika uzeli su ga Dugo Selo, Beli Manastir, Virje i Čepinski Martinci.