Dan Ujedinjenih naroda

UN – moj svijet!

1945. godine, 24. listopad uistinu je bio poseban dan. Dan kada su narodi svijeta odlučili postaviti temelje novoga svijeta. Šezdeset i devet godina kasnije, 2014. godine, taj je datum samo jedan od 31 dana u mjesecu listopadu. Dan u kojem na TV kalendaru u tridesetak sekundi spiker prepričava što se te godine zbivalo u San Franciscu. „24.10.1945. godine pročitana Povelja UN-a, dokument kojim su formalno osnovani Ujedinjeni narodi koji se sastoje od Opće skupštine, Vijeća sigurnosti, Ekonomskog i socijalnog vijeća, Međunarodnog suda i Tajništva. UN danas broji 193 zemalja članica.“ I voila, uz prilog koji će se emitirati u večernjim satima dnevnika s prikazom slike svečane sjednice Opće skupštine, proslavit ćemo Dan Ujedinjenih naroda. Riječi o stvarnom jedinstvu naroda oko temeljnih vrijednosti UN-a, o socijalnom napretku i poboljšanju životnih prilika koji su obećani Poveljom, o miru koji se iz dana u dan iznova narušava, toga će dana u televizijskom i radijskom eteru i novinskim stupcima izostati. Zašto bi uopće pisali o tome? Zašto bi uopće trebali obilježiti Dan UN-a? Doista zašto?

Dan Ujedinjenih naroda - više od TV crtice

Čitajući prve rečenice osnivačke povelje Ujedinjenih naroda, pronalazim toliko razloga da, više od televizijske crtice, obilježimo dan kada je osnovana ta organizacija. „Mi, narodi Ujedinjenih naroda, odlučni smo da spasimo buduće naraštaje od užasa rata koji je dva puta tijekom našeg života nanio čovječanstvu neizrecive patnje, da ponovno potvrdimo vjeru u temeljna prava čovjeka, u dostojanstvo i vrijednost čovjeka, kao i u ravnopravnost velikih i malih naroda, da stvorimo uvjete potrebne za održavanje pravde i poštovanje obveza koje proistječu iz ugovora i ostalih izvora međunarodnog prava, da potpomažemo socijalni napredak i poboljšanje životnih prilika u većoj slobodi pa u tu svrhu da budemo snošljiviji i da živimo zajedno kao dobri susjedi (…)“. To su riječi kojima su nam svjetski lideri prije šezdeset i devet godina obećali stvoriti novi svijet. Toga dana, bez imalo sumnje, napravljen je veliki civilizacijski korak, otvoreno novo poglavlje svjetske povijesti. Poglavlje koje je i nama povjereno na ispisivanje, koje je naša domaća zadaća. I upravo te riječi danas poprimaju novu simboliku, i danas sažimaju sve vrijednosti i probleme o kojima smo kao svjetski građani dužni promišljati.

Povelja UN-a - tvoja i moja vrijednost

Povelja UN-a potpisana je u San Franciscu iako je sjedište same organizacije u New Yorku. Taj je kalifornijski grad, čije ime u prijevodu znači Sveti Franjo, naziv dobio zahvaljujući španjolskom misionaru Franciscu Palou koji je na njegovu području osnovao Misiju svetog Franje Asiškog. Gotovo sedamdeset godina kasnije, mjesto potpisa Povelje uistinu dobiva novu simboliku – obnovu svijeta nalik onoj svetoga Franje. U vremenima kada su osnovne vrijednosti Ujedinjenih naroda ozbiljno narušene, a njihova djelotvornost stavljena pod velikim upitnikom, na čelu Crkve stoji papa koji nosi ime svetoga Franje, papa koji nas nastoji vratiti na putove pravih ljudskih vrijednosti. Zastanemo li na tren, shvatit ćemo kako te uvodne riječi kriju još mnogo simbola današnjeg vremena. Sam naziv Ujedinjeni narodi prikazuje samu srž njegova i našeg djelovanja – spajanje različitosti u jednu cjelinu. Riječ jedinstvo – filozofsko obilježje spajanja onoga što je različito dok riječ narod označava skup državljana kao nositelja suverenosti, označava zajednicu neovisnih, različitih i razumnih individua. Dakle, iz toga možemo zaključiti da smo UN i mi sami. Ti i ja smo te razumne individue, pripadnici različite (ili iste) nacije koji moramo i možemo djelovati zajedno kako bi očuvali opće ljudske vrijednosti. UN nije niti će ikada biti ona zgrada u New Yorku, turistička postaja koju moramo vidjeti.

Želja ondašnjih lidera bila je ponovno vratiti vjeru u temeljna prava čovjeka, u dostojanstvo i vrijednost čovjeka, u ravnopravnost veliki i malih. Nije li to i dalje želja svakog razumnog čovjeka?! Vjera, prava, dostojanstvo, vrijednost čovjeka, ravnopravnost... uistinu su snažne riječi, snažna obećanja. Ali to su riječi o kojima svakoga dana trebamo promišljati, svakoga dana trebamo raditi na ostvarenju tih obećanja. Kao vjernik, želim ostvarit svoje pravo, želim biti ravnopravan s drugima. Želim da me cijene kao čovjeka, da poštuju moju posebnost i moju pripadnost Crkvi, želim da poštuju moje dostojanstvo.

U uvodnim slovima Povelje spominju se i riječi pravda, poštovanje, socijalni napredak, poboljšanje prilika, veće slobode, dobrosusjedski odnosi koje su autori postavili kao kamen temeljac građevine moderne civilizacije, kao temeljnu vrijednost obnovljenog svijeta. Gledajući taj obnovljeni svijet, ne možemo se pohvaliti kako smo puno izgradili. Mnoge vrijednosti utkane u tu Povelju nisu ostvarene, naprotiv, ponekad nam se čini kako su više no ikada narušene zbog interesa moćnika. Temelji te građevine već se godinama urušavaju. I upravo zato je važno obilježiti Dan UN-a. Važno je posvijestiti si da su te vrijednosti i moje i tvoje vrijednosti na kojima trebam raditi. Ta je Povelja i moja domaća zadaća za sadašnjost, ali i budućnost, moje sjeme nekog novog svijeta.

Papa Pavao VI. - prvi papa u UN-u

Papa Franjo, u nedjelju, 19. listopada ponovno nas je podsjetio na tu domaću zadaću beatificirajući papu Pavla VI., prvog Svetog Oca koji je održao govor u Ujedinjenim narodima. Papa Pavao VI., koncilski i pokoncilski papa, vodio je Crkvu u uistinu izazovnim vremenima i ostavio nam u nasljedstvo toliko važnih spoznaja, dokumenata, govora. Njegov govor pred Općom skupštinom Ujedinjenih naroda 4. listopada 1965., jedan od najvažnijih trenutaka njegova papinstva, ostat će zapamćen po snažnom apelu za očuvanje mira. Novi blaženik Crkve tada se zauzeo za kolektivno razoružanje, obranu ljudskih prava, upozorivši svjetske čelnike na duhovnu dimenziju socijalne problematike, nudeći im pomoć Crkve ka ostvarenju ciljeva te organizacije, naglasivši kako UN vrijednosti nisu pitanje religijske pripadnosti, već pitanje čovjeka.

„Stigli smo do trenutka u kojem trebamo stati, do trenutka kontemplacije, refleksije koja je poput molitve. Došli smo do trenutka u kojem trebamo promisliti o našim zajedničkim korijenjima, povijesti i zajedničkoj sudbini. Danas, kao nikada prije, u vremenu označenim tolikim ljudskim naprecima postoji potreba za moralnim apelom ljudske savjesti. Opasnost ne dolazi od napretka niti od znanosti. Naprotiv, ukoliko ih pravilno upotrijebimo mogle bi riješiti mnoge teške probleme čovječanstva. Prava opasnost dolazi od samog čovjeka koji više nego ikada na raspolaganju ima toliko moćnih instrumenata koji se jednako mogu koristiti za uništenje kao što se mogu koristiti za najplemenitija djela. Jednom riječju, zdanje moderne civilizacije mora biti izgrađeno na duhovnim načelima; jedinim načelima koja su sposobna ne samo podržavati načela UN-a već ih prosvjetljivati i animirati“, tom prigodom izjavio je blaženi papa Pavao VI.

Riječi novog blaženika Crkve najbolji su poziv da obilježimo Dan Ujedinjenih naroda. Dan u kojem ne trebamo obilježiti nastanak međunarodne organizacije, već dan u kojem se trebamo zapitati gdje je zapelo. Dan u kojem se trebamo zapitati zašto u ovom trenutku postoje ratna žarišta (Sirija, Gaza, Ukrajina…), zašto svih ovih godina nismo uspjeli postići taj socijalni napredak, zašto nismo uspjeli da se diljem svijeta poštuje dostojanstvo čovjeka od njegova začeća do njegove smrti.  UN-ovo geslo glasi „To je tvoj svijet“ Da, to je moj svijet kojem mogu pomoći tako da budem istinski svjedok Krista. Dobar susjed koji svoje voli, a tuđe poštuje. Čuvar dostojanstva i borac za jednakost malenih i velikih. Graditelj boljeg svijeta, graditelj UN-a.

Autor: Martina Andrijević

Objavljeno: 20. 10. 2014. u kategoriji Prigodno