Učiti i biti vedar!

S rujnom pomalo odijevamo novo, prikladno ruho za vrijeme i aktivnosti kojima idemo ususret. Nakon odmora i bezbrižne vedrine idemo ususret novim školskim i studentskim obvezama, ususret ciljevima i zadacima za koje smo se, nadam se, samostalno odlučili. U tom hodu svatko se od nas, bilo u ulozi učenika, studenta ili radnika, često nađe u situaciji kada reflektira kako mu nedostaje motivacije za ostvarivanje određnih zadataka i ciljeva, posebno kada napravimo odmak od svakodevnih aktivnosti i radnih ponašanja.

Prema Rječniku stranih riječi (Klaić-Goldstein) motivacija je “skup pobuda koje čovjeka pokreću na aktivnost te određuju smjer, intenzitet i trajanje te aktivnosti”. Motivacija je utjecaj koji izaziva, usmjerava i održava željeno ponašanje ljudi.
Posebno na području pedagogijskih znanosti stručnjaci uviđaju problem učenja i motivacije za učenje kod učenika i studenata te se u zadnje vrijeme pružaju različiti oblici edukacije, tečajeva i priručnika koji bi trebali olakšati i pomoći u osnaživanju motivacije za učenje, a time osigurati određene uspjehe i osjećaj zadovoljstva. U svojim edukativnim sadržajima istražuju motive koji upućuju na određenu aktivnost, procjenjuju zadovoljenje unutranjih potreba, definiraju teškoće, stupnjeve, intenzitet i oblike motivacije. Tako na mrežnim stranicama Sveučilišta u Zagrebu pod rubrikom Studij i studiranje studenti u Edukativnim materijalima preporučuju različite sadržaje u cilju podupiranja motiva za učenje i razvijanje neophodnih vještina za kvalitetno životno i profesionalno osposobljavanje. 

Jesi li motiviran za učenje?

Prema izvanjskom raspoloženju možemo se svrstati u motivrane ili nemotivarne učenike i studente. Raspoloženi smo i vedri ili kukamo kako živimo u pogrešno vrijeme i kako drugi ubijaju našu motivaciju i odvlače nas od učenja. Ovi drugi često će reći: ”Kada bi profesorica bolje tumačila, ja bih bio zainteresiraniji za predmet i sadržaje koje učim, kada bi mi na poslu dali više slobode bio bih kreativniji i motiviraniji za rad, kada bih imao višu plaću više bih i radio” i sl. U tom slučaju ništa se ne mijenja. Od kukanja i etiketiranja u načelu ne dobivamo ništa, osim što postajemo frustrirani i kočimo sami sebe u radnim aktivnostima. Ali kada to uočimo, za početak bi bilo dobro promisliti situacije u kojima se smanjuje vlastita motivacija za učenje i stupanj vlastite uključenosti u navedenoj situaciji.
U stručnoj literaturi postoje različite teorije motivacije usmjerene na istraživanje potreba (teorija sadržaja potreba) koje potiču motivaciju i na procese (teorija procesa) s ciljem razumijevanja funkcioniranja motivacije.

Većina autora navodi dva oblika motivacije za učenje: ekstrinzična (izvanjska) i intrinzična motivacija (unutranja). Reflektirajući unutarnju i vanjsku motivaciju za učenjem promatramo faktore koji utječu na izbor i odluku za učenje konkretnih sadržaja.Izvanjska motivacija vezana je izvanjskim motivom koji usmjerava učenika na učenje radi ostvarenja određenih postignuća, povoljnih ishoda, nagrade kroz dobru ocjenu, radi boljeg statusa i priznanja i sl. Izvana djeluje kao poticaj na određeno ponašanje. U motivaciji za učenje velika odgovornost je na učiteljima i profesorima, kojima je primarni cilj stvoriti uvjete za učenje imajući u vidu raznovrsnost učenika, uzrast i potrebe svojih učenika. Motivacija učenika ima središnju važnost za dizajn nastave i učenje učenika i studenata. Učitelji i profesori vode brigu oko stvaranja poticajnog i zanimljivog okruženja za rad: kvalitetno izvođenje nastave, određivanje vrijednosti nastavnih sadržaja sada i u budućnosti, strukturiranje nastavnoga sata, jasnoću ciljeva, stalno poticanje na rad, stvaralačko ozračje u razredu ili grupi, zanimljivost i davanje povratnih informacija. Učenici prepoznaju motiviranog učitelja kao osobu s pozitivnim osobinama: osjetljivost, strpljivost, dobronamjernost, dosljednost, duhovitost i dr. Intrinzično motiviran učitelj bavi se aktivnim uključivanjem i sudjelovanjem učenika u nastavnom procesu i nije fokusiran samo na ostvarenje konačnoga cilja (u smislu da učenik usvoji određena znanja).

Unutrašnja pokretačka snaga za rastom i razvojem

Učenje doista postaje problem ukoliko sudent u učenju ne vidi konkretni cilj i smisao jer ga nepoznavanje odvraća od aktivne uključenosti u misaoni i učeći proces, ali i izvanjski motivi (dobra ocjena, sigurnost, ostvarivanje određenih nagrada i bonusa) u određenoj su mjeri važni kao poticaj održavanja i pojačavanja intrinzične motivacije. Unutrašnjoj motivaciji motiv je sam proces učenja, razumljivost predmeta, jasna crvena nit u procesu učenja, a shodno tome i konačni ishodi. Njihov stupanj motivacije je dubinski jer se ne uči samo radi postizanja dobre ocjene, izbjegavanja kazne ili ravnomjernog ulaganja napora i dobivenoga rezultata. Intrinzično motivirani učenici/studenti vide smisao tijekom procesa učenja, kreiraju vlastiti put učenja izabirući vlastite metode kako bi se osnažili za učinkovito učenje. Učenika/studenta potiče unutrašnja pokretačka snaga za rastom i razvojem, strpljiv je i traži različite načine razumijevanja, usvajanja i primjene sadržaja koji uči. Učenik/student učenjem zadovoljava unutrašnju potrebu za istraživanjem i samoaktualizacijom. Njegova vedrina proizlazi iz aktivnog misaonog procesa učenja koje traži podršku u poticajnim socijalnim uvjetima. Okolni faktori djeluju na motivaciju tako što omogućuju zadovoljenje osnovnih potreba i time pojačavaju samomotivaciju za rast i razvoj unutrašnje potrebe ili težnje. Ukoliko se učenik zadržava samo na izvanjskoj motivaciji, tada učenje i ostale radne aktivnosti postaju posao koji treba “odraditi”.

Autori Decci i Rayan (teorija samoodređenja) smatraju kako je u svakom profesionalnom radnom kontekstu bitna osnova ljudsko samopotvrđivanje, koje se izgrađuje zadovoljenjem triju psiholoških potreba: kompetentnošću, bliskošću i autonomnošću. Čini mi se da bi u ojačavanju unutarnje motivacije ili facilitiranju izvanjske motivacije ovakvo promišljanje moglo biti od pomoći. U odnosu na radne zahtjeve studenti mogu promišljati i otkrivati smisao onoga što uče. Učenje im može postati zadovoljstvo ukoliko kroz njega razvijaju vještine samostalnosti, socijalne interakcije i kompetentnosti, koje su ujedno i unutrašnje čovjekove potrebe. Njihovim zadovoljenjem povećava se samomotivacija za izražavanjem raznovrsnih potencijala. Radeći na njima, učenik/student osnažuje osjećaj vlastitoga zadovoljstva i motiva za djelovanje. Promišljajući o ovim motivacijskim segmentima u prilici je uvidjeti koje od navedenih i u kojoj mjeri ostvaruje te ih unaprjeđivati radi ostvarivanja zadovoljstva u sadašnjem i budućem profesionalnom djelovanju.

Pitanja za promišljanje o vlastitoj uključenosti u procesu učenja.
    
Što me iznutra pokreće na učenje?                              

Kako bih opisao/la svoju radnu energiju?

U čemu se otkrivaju moji interesi?

Koliko često dijelim svoja promišljanja o učenju s drugima? Koliko učim s drugima?

Na koji način pronalazim valjane razloge da u nezanimljivim sadržajima pronađem nešto dobro i korisno?

U kojim se socijalnim prilikama (zadacima i aktivnostima) ponašam autonomno i kompetentno (stručno), a ishod su dosadašnjeg učenja?