Bolesnima treba liječnik, a ne zdravima

Europski parlament je mjesto gdje ima podosta ljudi s čijim stavovima se moji uopće ne dodiruju. To je mjesto gdje je većina odlučila ne priznati osnovne povijesne i kulturološke činjenice poput one da Europa ima kršćanske korijene. To je mjesto gdje većina radije glasuje za reproduktivna prava, nego za život i gdje čak i u rezoluciju o kršenju prava kršćana u Iraku, poseban članak posvećuju pravima seksualnih manjina.

No, takav kakav je, Europski parlament jedino je izravno izabrano tijelo Europske unije. Zastupnici u Europskom parlamentu predstavnici su 500 milijuna građana i oni donose odluke kako će narodi u Europi živjeti. Europski parlament je mjesto koje je ovaj tjedan posjetio i papa Franjo.

Politika u službi čovjeka

Komentirali su neki zašto Papa dolazi političarima, a ne vjernicima; zašto dolazi u Europski parlament, a ne u katedralu... Zato što bolesnima treba liječnik, a ne zdravima - eto zato. A politika je postala zarazno bolesna jer stavlja pogrešne ljude na ključna mjesta, ljude koji ne shvaćaju da dok pokušavaju naći rješenja za smanjenje deficita, gospodarski rast i zapošljavanje, izgubili su iz vida samog čovjeka i njegovo dostojanstvo.

Papa Franjo uputio je riječi nade i ohrabrenja, ali i opomenu onima koji su ga bili spremni čuti upozoravajući da pozicija i moć koju imaju sa sobom nosi i odgovornost. Politika mora biti za čovjeka i za zaštitu njegovog dostojanstva jer je on vrijedan i poseban, stvoren na Božju sliku i priliku. Politika mora biti za kulturu života i kulturu solidarnosti, a ne za kulturu otpada - kako je Papa nazvao stanje u kojem stare, bolesne, siromašne, one bez doma i bez radnog mjesta odbacujemo jer nam nisu više korisni.

Zato, koliko god nam se ponekad činilo da nam je teret koji nosimo pretežak dok se penjemo gotovo sami uz brdo, sasvim sam sigurna da nam Bog daje upravo onoliko koliko možemo nositi i da nas stavlja tamo gdje trebamo biti, ako zbog ničeg drugog, onda zbog toga da budemo znak vremena.