Koji je moj životni poziv?

Dođe mi riječ Jahvina: »Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.« A ja rekoh: »Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam.« A Jahve mi odvrati: »Ne govori: ‘Dijete sam!’ Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti. Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim«.
(Iz knjige proroka Jeremije) 

Što želiš od svoga života?

„Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.“

Gospodine, dok te promatram u posvećenoj hostiji, slušam ove riječi koje upućuješ i meni kao proroku Jeremiji. Ove riječi pogađaju moje srce, dotiču bit mojega bića, govore mi tko sam. Koliko je samo situacija u životu u kojima se pitam što želiš od mene? Kako se često pitam ima li smisla sve ovo što mi se događa. Školujem se, a ne vidim cilja, radim, a u tome ne vidim puno smisla. Koji su tvoji planovi sa mnom. Toliko je pitanja svakog dana na koja ne pronalazim odgovora, a ti mi u jednostavnosti prilaziš i izgovaraš ove riječi. 

Lijepo je čuti da si mi pripremio nešto posebno, lijepo je čuti da sam za nekoga neizmjerno vrijedan, poseban.

Dok mi prilaziš pitaš me, pitaš svakog mladog čovjeka: „Što želiš od svoga života? Jesi li svjestan da sam te ja izabrao i da te pozivam na nešto veliko, nešto jedinstveno? Pitaš me: Ostvaruješ li se u potpunosti? Jesi li radostan u svemu što činiš? Uživaš li u svakom danu svoga života ili su užici samo trenutačni? Kako ostvaruješ ljepotu svoga životnog poziva? 

Kažeš mi „Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh“ te mi želiš posvijestiti da sam voljen, da sam važan, da sam poseban i čak da me nitko ne bi volio i ne želio, od tebe sam voljen jer si želio baš mene. Utješno je i lijepo čuti da me netko poznaje u tranutku kada sam mislim da više ne znam tko sam. Kako je lijepo čuti da me pozivaš i sa mnom računaš.  

Bože želim ti se potpuno predati, povjeriti ti sve svoje planove, sva nadanja, ali me strah. Molim te za milost potpunog predanja u tvoje ruke kako bih napokon uživao u svemu što činim. 

Gospodine, ne želim više bježati

„A ja rekoh: Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam.“

Ti me Bože pozivaš na nešto veliko, posebno, jedinstveno, neponovljivo i to je lijepo, to me veseli, no to me ujedno zabrinjava i pomalo plaši. Kada pogledam ljepotu tvojega poziva u meni se rađaju različite misli. Pred tvojim pozivom osjećam se tako malen. Kad se pogledam ne znam kako bih odgovorio na ono što od mene tražiš. 

Pogledaj moju nutrinu! Kako možeš očekivati od mene nešto posebno! Toliko slabosti, toliko nedostataka, toliko grijeha. Koliko stvari koje krijem pred svijetom, stvari kojih se sramin, koje me ponižavaju, stvari koje kriju svu moju bijedu i ne smiju izaći van. Kako ti takav mogu služiti? Kad gledam samog sebe osjećam nelagodu, osjećam stid, ponekad osjećam i gađenje, kda bih mogao pobjegao bih daleko od svega toga.  

Potpuno razumijem Jeremiju koji kaže „dijete sam, ne znam govoriti“ I ja sam u istoj situaciji pred ljepotom na koje me pozivaš. Zato se najčešće odlučujem da bijeg, za potragu u nekom drugom smijeru, a tamo opet pronalazim razočaranje. 

Gospodine ne želim više bježati, jer u bijegu nema odmora, nema ljepote. Daj mi Gospodine snage, da unatoč svojim slabostima, uvijek spremno odgovaram na svaku riječ koju mi upućuješ. 

Hvala ti Gospodine što me hrabriš

„Ne govori: ‘Dijete sam!’ Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti. Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim.“

Ove tvoje riječi zvuče kao ukor, ali ti ne koriš nego ohrabruješ. Ti me ne ponižavaš i ne želiš ni da sam činim. Ti me ne osuđuješ nego sa mnom računaš. Ne tražiš od mene da sve sam radim nego da ti se predam kako bismo zajedno radili.

Kada se preda me stavljaju izazovi, kada se od mene traže važne stvari nikad mi nije jednostavno raditi sam, uvijek je lakše, ljepše i ugodnije posao podijeliti s drugima. Hvala ti Gospodine što me hrabriš, što me podižeš kada posustanem, što mi upućuše riječi utjehe, što me pratiš na svakom koraku. 

Daj mi, molim te, u trenucima slabosti ljude koji će, vođeni tvojim Duhom, dati poticaj da krenem dalje pravim putem, koji će mi i kada više ne vidim smisla pokazati da s tvom sve ima smisla i da ti sve vodiš. Molim te za snagu da sve što činim predam u tvoje ruke. 

Zato ti Gospodine u ovom klanjanju stavljam u ruke svoj život, svaki trenutak koji si mi povjerio; stavljam ti svoju školu, fakultet, posao, sve ono čime se bavim, a posebno one stvari koje mi nisu jednostavne i u kojima ne vidim uvijek smisao; stavljam u tvoje ruje svoju obitelj i sve naše odnose, sve prijatelje i sve drage ljude; stavljam u tvoje ruke svoj životni poziv – neki od nas su pozvani na bračni život, daj nam snage da se dostojanstveno pripremamo na zajedništvo s bračnim drugom, a neki su pozvani na život u svećeništvu ili redovništvu, daj da spremno odgovaramo tom pozivu i da budemo radosni navjestitelji tvoje vijesti; u tvoje ruke stavljamo sve svoje radosti i tuge, sve uspone i padove, sve sigurnosti i lutanja i molimo milost vjere u tvoju riječ „Ne boj ih se: jer ja sam s tobom...“