Učini nas apostolima ljubavi!
Zastajemo pred tobom, Gospodine, na kraju ovog dana. Ti si onaj koji nas hrani, koji daje duboki mir za kojim čeznemo. Svakodnevica nam se često čini zamršenom i nerazumljivom zbog toga što je gledamo samo našim očima. Naš je vidik često skučen i preuzak, kao kad gledamo sag (tepih) sa stražnje strane. Tada vidimo samo zbrku isprepletenih konaca, no pogledamo li ga s prednje strane, prepoznajemo prekrasne figure. Hvala ti, Gospodine, što gledaš sag našega života s prave strane! Hvala ti što nam pokazuješ da su sve niti u tvojoj brižnoj ruci. Otvori nam oči i uši za tvoju prisutnost, za tvoje riječi. Obnovi u nama snagu i ustrajnost da te slijedimo...
Primjer blaženog Alojzija Stepinca može nam biti svjetlo u trenutcima sumnje i posustajanja. Njegov život prožet je brojnim vrlinama koje su i nama danas toliko potrebne – dosljednost, hrabrost u življenju i svjedočenju pravih vrijednosti, ustrajnost na Božjem putu unatoč teškodama, prijetnjama i nasilju, vjernost idealima, odgovornost prema samome sebi i domovini, istinska sloboda izgrađena na čvrstom temelju – Kristu. Riječi koje je ovaj blaženik upućivao i danas su tako žive i poticajne. Molimo te, Gospodine, da o njima večeras osobito promišljamo, da ih prihvatimo iskrena srca, da nam budu ohrabrenje i približe nas tebi. Ti si, kako je rekao blaženi kardinal, „i danas onaj isti brižni Otac, liječnik koji bdije nad nama“. Predajemo se tvojoj volji s pouzdanjem...
SLOBODA – Za let si, dušo, stvorena!
Biti slobodan potreba je koja se u današnje vrijeme neprestano ističe. Raditi što želiš, ničime sputan, san je mnogih mladih ljudi. Čini se da je sloboda bez ograničenja nametnutih od roditelja, škole i Crkve u svojem najvedem zamahu. Mnogi propagiraju slobodu kao osjećaj da nas ništa ne obvezuje, da možemo raditi što god poželimo. I zaista, možemo. „Sve je dopušteno“, kaže sv. Pavao, „ali sve ne izgrađuje.“
Isuse, kako je mudre riječi izrekao tvoj gorljivi svjedok u prvim kršćanskim vremenima! Toliko smo puta shvatili da nije dobro sve ono što činimo pozivajući se na svoju slobodu. Mnoge smo povrijedili, a tek sebe, svoje dostojanstvo i svoje ideale – sve pod krinkom lažne slobode. Teško nam je samima u toj bujici slobode koju svijet nudi, teško nam je nadi pravi put. Pomozi nam, Isuse, u otkrivanju tvojih zapovijedi koje su odraz najvišeg morala i prave smjernice za život. Želimo naučiti da nas Crkva ne ograničava u slobodi, nego nam, baš naprotiv, pomaže u otkrivanju putokaza za bolji život. Kardinal Stepinac jednom je to izrekao ovako: „Neki dolaze k vama u ime slobode. Oni kažu da katolička vjera zarobljuje čovjeka, sputava njegovu slobodu i njegove naravne sposobnosti. Oni dalje kažu: Čovjek je biće slobodno, pa mu ne treba okova vjere i crkve, ali ja kažem: Sto puta su bolji okovi Crkve i vjere, koji čuvaju naše čovječje dostojanstvo i čine nas sretnim na ovom i na drugom svijetu, negoli lažna sloboda, koja često čini od čovjeka životinju i unesrećuje ga.“
I doista, kad zaronimo u bogatstvo tvojih riječi, Isuse, spoznat ćemo da slobodu koju si nam dao usmjeravaš njezinom najvišem ispunjenju. Neprestano želimo težiti onom najvišem jer znamo da nam je duša stvorena za let, za ideale. „Ako je ono što ljubiš iznad tebe, onda ćeš se dizati poput orla u nebeske visine, sposoban da prezreš sve što je nisko i ružno“, govori blaženi kardinal, koji je i sam letio visoko. Mnogi ga nisu mogli doseći u tom letu – njegovi su ideali zaista bili oni najviši, oni o kojima si ti propovijedao, Isuse.
Javnost se danas poigrava sa slobodom i kritizira Crkvu zbog sputavanja slobode. Zalaganjem za pobačaj obezvrjeđuje život koji je svet, opravdavanjem umjetne oplodnje ponaša se kao da su uzde života i smrti u njezinim rukama, a sve to čini pozivajući se na svoja prava i slobodu. Toliko je svetinja danas pogaženo. Tako je bilo i u tvoje vrijeme, Isuse, i u Stepinčevo. No tako ne bijaše od početka. Možemo li ustrajati u onim vrijednostima koje su od početka najviše – poštovati život koji si nam dao, živjeti u slobodi i težiti idealima, ne ugrožavajući pritom ono što si stvorio i zamislio? „Ima li ikoja druga pedagogija na svijetu, koja bi bila u stanju odgojiti u mladeži karaktere i ljude, kao što je ona koja se bazira na evanđelju? Može li se uopće govoriti o idealima tamo gdje nema više kontakta s Kristom, neusporedivim idealom čovječanstva? A gdje nema ideala, tamo je pad neminovan i katastrofa neizbježna", zaključuje Stepinac. Klečeći pred tvojim divnim likom, molimo te da i nas nadahneš najvišim načelima kako bi naša sloboda mogla biti do kraja i na ispravan način ispunjena. Pomozi nam, Isuse, da uvijek letimo visoko.
SAVJEST – Čovječe, ne idi malen ispod zvijezda...
Zaspati mirne savjesti – to je blagoslov malih ljudi koji pošteno kroče ovom zemljom. Mirne savjesti gledati drugome u oči mogu samo oni koji se trude živjeti najviše vrijednosti. I doista, savjest – dio koji nas povezuje s tobom, predivni Stvoritelju – toliko je važna za ispunjen život prema tvojim riječima. O savjesti mnogi govore i neprestano je opominju: Čovječe, ne idi malen ispod zvijezda... Savršen primjer i neprestano nadahnuće daješ nam u našem blaženiku Stepincu. Prizor s njegova suđenja toliko je jak, a po njemu nam Stepinac svjedoči što to znači imati mirnu savjest. Možemo li zamisliti scenu u kojoj tadašnji režim izvodi Stepinca pred lažno lice pravde, zatrovano izopačenom ideologijom? Optužbe sa svih strana, predbacivanje, uskomešana masa koja diže svoj glas... Usred te buke odjekuju mirne riječi kardinala: „Moja je savjest čista.“ Kako snažno! Njemu nije bilo mjerilo tadašnji zakon, nego tvoje riječi i tvoj zakon, Bože. Kad su svi proganjali Židove kao nižu rasu, on ih je štitio jer si ti, Bože, rekao da ne prezremo ni jednog od onih najmanjih. Kad se nije smjelo deklarirati vjernikom, Stepinac je najgorljivije govorio u tvoje ime, Isuse, jer ti si rekao: „Blago vama kad vas zbog mene progone.“
Isuse, i ti si jednom bio izveden pred Zakon, gomila je vikala da si kriv, a tvoja je savjest bila čista. Na optužbe si mirno odgovorio: „Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta.“ Tvoj je primjer bio nadahnuće blaženom kardinalu koji je mnogo godina poslije, vjerujući u tebe, mogao učiniti isto.
I našu savjest danas pritišću zakon i pravila svijeta. Znamo da ta pravila nisu u skladu s onim o čemu nam ti govoriš, i zbog toga nam je katkad teško istinski živjeti svoju vjeru. Svijet nam govori o užitcima, poziva nas da si u svemu udovoljimo, a ti nam kažeš da smo hram Duha Svetoga. Molimo te, Isuse, pomozi nam da živimo čistodu i čuvamo svetost bračnog čina i da zbog toga svake večeri možemo usnuti čiste savjesti. Svijet nam nudi uspjeh preko noći, a ti nam kažeš da kucamo pa će nam se otvoriti. Pomozi nam, Isuse, da ustrajemo u svojem radu i čiste savjesti stojimo iza onoga što smo svojim rukama postigli. Svijet nam kaže da je dobro katkad lagati i krasti, opravdava našu ljubomoru i svađe, a ti kažeš da ljubimo svoga bližnjega. Pomozi nam da u našim odnosima mirne savjesti možemo gledati druge u oči. Molimo te ove ljetne večeri za snagu da u životu hrabro slijedimo svoja uvjerenja – jer si nam ih ti dao. Ne dopusti nam, Gospodine, da hodamo maleni ispod zvijezda.
ODGOVORNOST – Neka se braća ogriju na mome žaru!
Odgovornost je pojam koji u nama vjerojatno ne izaziva ugodu jer je povezan s obvezama, dužnostima, ozbiljnošću. Nije lako biti odgovoran nekome ili za nešto. Odgovornost traži naš angažman, naše zalaganje – no ako je prihvatimo, postaje dar i usmjerava nas prema dobru. Kardinal Stepinac rekao je: „Svaki čovjek katolik na ovom svijetu, bez razlike kako se zove, je li mlad ili star, učen ili neuk, pozvan je da bude apostol u svojoj okolini riječju i primjerom.“ Da, Bože, ti si nas pozvao da budemo oni u kojima de drugi modi prepoznati tebe. U poniznosti pred tobom iskrena se srca pitamo: Koliko smo zaista tvoji apostoli? Kakve su naše riječi? Ima li u našim razgovorima mjesta za tebe, ima li tvoje blagosti, dobronamjernosti? Jesmo li primjer drugima? Mogu li se bližnji ogrijati na našem žaru ili smo često hladni i ravnodušni? Blaženi Stepinac nije bježao od odgovornosti koju je nosio duboko u sebi, nije izabrao liniju manjeg otpora. Ni pod koju cijenu nije želio napustiti one kojima je bio potreban. Propustio je svečanosti kardinalskog promaknuća, kao i izbor novoga pape u Rimu zato što nije bio siguran da de mu vlasti dopustiti povratak u domovinu. Ustrajao je u svojim riječima: „Ja iz ove zemlje ne idem! Smatram svojom dužnošću da u ovim teškim danima ostanem sa svojim narodom i svećenstvom.“ Možemo li shvatiti takvu snagu i odlučnost? Priznajemo ti, Gospodine, da često zaboravljamo na svoju vjerničku odgovornost, često je ostavljamo negdje sa strane, a katkad je prebacujemo i na druge. Priznajemo ti da je lako opredijeliti se za tebe dok smo ti blizu, dok smo u crkvi, na misi, u molitvi, a u svakodnevici prečesto popuštamo slabostima i oslanjamo se samo na svoje krhke snage. Znamo ti se žaliti da je preteško ispuniti ono što tražiš u ovom svijetu punom briga, jada, depresije... Možda se i sami prepuštamo pesimizmu i dopuštamo da nas nadvlada. „A ipak bismo prije morali zahvaljivati Bogu što nam je dao da živimo u ovako teškim vremenima“, poručuje nam kardinal Stepinac. „Jer baš u takvim prilikama pojedinci mogu pokazati najljepša svojstva svoje duše. Uzmite samo, koliko danas teče suza na zemlji. A nema li baš tu prilike svaki iole plemenit čovjek, da pokaže svoju sućut prema onima koji plaču?“
Gospodine, znamo da je za ispunjavanje odgovornosti na koju nas ti pozivaš potrebno više strpljivosti i ustrajnosti. Ti si nam darovao brojne talente, a naša je dužnost da ih mudro koristimo, da ih ne zakopamo. Učini nas postojanima! Daj da svakim danom tvoja milost u nama raste kako bismo kao sv. Pavao mogli redi: Tvoja milost nije bila bez ploda u meni. Hvala ti za neiscrpan izvor koji nalazimo u tebi. Ojačaj našu vjeru koja je često na kušnji. Ne dopusti da klonemo u beznađu, nego nas učini radosnim apostolima tvoje beskrajne ljubavi. Kardinal Stepinac uputio je govor ondašnjim mladima, a večeras poziva i nas: „Budite glasnici te divne kršćanske ljubavi. Ona će vam biti najbolje svjedočanstvo pred Bogom, najbolja legitimacija pred svakim pravim čovjekom, najbolji radni program ne samo za ovu godinu nego i za čitav život.“ Neka bude tako, Gospodine.