Hrana za život svijeta

Paradoks Isusove stvarnosti jest njegovo sebedarje vlastitim tijelom. Tijelo je njegovo božanska hrana za život svijeta. Besplatni dar koji nam se svakodnevno pruža. Hrana Boga živoga. Blagovanje njegovog tijela nije tek puko ritualno uzimanje božanske hrane. To blagovanje uključuje gozbu, slavlje, radost i zajedništvo. Stol Gospodnje žrtve po kojoj mi blagujemo hranu je stol zajedništva i jedinstva. Iako mnogi jedno smo tijelo… jer svi blagujemo jednako od Kristova tijela. Problem Isusovih sunarodnjaka bio je što su ga „poznavali“. I ljudski je da postave pitanje; kako nam on može dati mogućnost da blagujemo božansku hranu kao dar koji s neba silazi. Njihov problem jest sljepoća, jer su u njemu poznavali samo čovjeka, ali ne i Sina Božjega. Njihov pristup je još i moguće opravdati. Ali naš odnos (ne)vjere u Kruh koji s neba silazi je problematičniji.

Nezasluženi dar Božjeg milosrđa

Unatoč svim našim spoznajama čini se kako ne prepoznajemo bit Tijela kao hrane za život svijeta. Blagovanje ovog Tijela je moguće jedino ako ga prihvatimo u kontekstu gozbe, slavlja, zahvalnosti i ljubavi. Jedino tada je moguće spoznati i prihvatiti Tijelo Gospodina našega Isusa Krista. Uvijek smo slabi i grešni da bismo zaslužili blagovanje božanskoga Tijela. Zato je on nezasluženi dar Božjeg milosrđa. No, paradoks je gozbe Kristove ljubavi da nismo dostojni blagovati Tijelo, i u isto vrijeme uvijek smo ga dostojni, jer nas ono obnavlja i čisti od prljavština. Ali tek s pjesmom na usnama i srcu. Opterećeni smo i druge opterećujemo težinom vlastitih slabosti i grijeha, ali to nije središte radosne vijesti i kršćanskog života. Bog nas ne poziva da se stalno vrtimo oko slabosti i grijeha, nego nas poziva na snagu života prožetu pjesmom nade i ljubavi. Snaga koju nam daruje Bog je u Kruhu koji s neba silazi, Tijelu Gospodina našega Isusa Krista.

Unatoč svemu kršćanin se raduje

No, njegovo ritualno i naučeno blagovanje neće nam pomoći da shvatimo i vjerom prihvatimo Božji dar, te ga vjerodostojno živimo. Sveti Pavao nam poručuje: „Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu!“ Ako tako činimo to je znak da blagujemo vjerom Tijelo Kristovo i živimo po njemu. Život kršćana je radost, ili bi barem tako trebalo biti. Unatoč svemu kršćanin se raduje. To je izazov. Sve drugo je promašaj. Blagujući Kruh života dobivamo sigurnost da imamo udio u vječnome životu. Naše slabosti i nemoći postaju snaga i jakost. Radost se ostvaruje samo kada je čovjek u miru s Bogom i ljudima. Mir čovjek dobiva onda kada prašta i traži oprost. Čovjek koji je u miru, spreman praštati i tražiti praštanje može spoznati snagu života blagujući Kristovo Tijelo. I onda kada slab posusta vjeruje da može ustati, a blagujući Gospodnje Tijelo dobiva izgubljenu snagu za život svijeta.

Praštati, voljeti i ljubiti

Zato je potrebno doći na slavlje gozbe, euharistije, zahvaliti, zapjevati u srcu i usnama, podati slavu Bogu, blagovati i živjeti po Kristu s Kristom i u Kristu. Praštati, voljeti i ljubiti… dopustiti biti voljen, ljubiti i darovati sebe kao što je Krist nas ljubio i darovao samoga sebe. Kad dopustiš da možeš sve izgubiti, kad si spreman postati ranjen, dopuštaš bol i patnju, i kad znaš da ti drugi može sve oduzeti, a ti Boga nosiš u srcu i živiš slobodu u ljubavi i miru, nema ljepšeg dara u životu. Gospodine oslobodi nas svih časti i vlasti, podaj nam bogatstvo svoga Tijela, za život svijeta. Daruj nam pravi smisao blagovanja, gozbe i istinske kršćanske radosti koja svjedoči Boga živoga, Boga milosrđa i praštanja.