Križ je simbol kršćanske ljubavi

"Što ljudi kažu, tko sam ja?" Pitanje je to koje, ako želimo biti iskreni, svatko od nas bi postavio. Često volimo znati što netko misli o nama. Posebno ako se radi o nekom dečku koji je zaljubljen, pa ga zanima što izvjesna djevojka misli o njemu i obrnuto. Također, kad upoznajemo nove prijatelje, rado bismo znali što oni misle. To smo mi, ljudi. S druge strane, pitanje postavlja Isus i ovo pitanje se ne uklapa u ono što je radio i živio. Nije on odjednom neka zvijezda koju zanima što ljudi govore o njemu, već kao pravi učitelj pedagoški pristupa svojim učenicima. Na postavljeno pitanje što netko govori o našem sugovorniku odgovorit ćemo bez pretjeranog razmišljanja, a kad se nas pita, razmislit ćemo. Primjetno je da Isus tako pristupa i učenicima želeći s njima ući u razgovor. I dolazi do najvažnijeg pitanja, što vi kažete tko sam ja? Zanima ga što oni misle, oni koji žive s njim i koji ga slušaju cijelo vrijeme. Zanima ga jesu li shvatili što se događa. Petar prihvaća i iznosi ispovijest vjere, govori istinu o Isusu Kristu. Kad su ga prihvatili kao Pomazanika, Mesiju, On im iznosi prvi puta što se s njim sve ima dogoditi. Stavlja pred svoje učenike muku koja ga čeka, iznosi im istinu o trpljenju, smrti, ali i uskrsnuću. Petar ga je pokušao odvratiti i Isus ga, istog Petra koji je maloprije ispovjedio vjeru u Sina Božjega, izravno naziva sotonom. I Petar ima ljudski pogled na Mesiju, na Spasitelja, on ne bi smio trpjeti, on ne bi smio umrijeti, on bi morao gospodariti svime… Ali Isus ga prekorava.

Koliko puta samo nas u životu vode ljudski pogledi, ljudski obziri. Koliko puta zbog ljudskih obzira učinimo što znamo da nije dobro, ili propustimo učiniti dobro? Pitamo li se uopće kako Bog gleda na mene, što Bog misli o meni i mojim postupcima? Nastojim li se ja riješiti trpljenja, križa u svojem životu ili ga prigrlim sebi i tako krećem dalje?

Križ je sredstvo spasenja

Ako pogledamo širu sliku, svugdje u svijetu javlja se pitanje trpljenja, muke, križa – kako se nositi s njima. Odgovori su različiti, na istoku se ide za ignoriranjem boli i patnje, na takozvanom razvijenom zapadu odgovor su droga i ini opijati. Ti odgovori vode nas u krajnosti i udaljuju čovjeka od njega samoga i od Boga. Kršćanski je odgovor Isusov primjer. On nam je najveći uzor u životu u svakom pogledu, pa tako i u pitanju kako nositi sa sobom tu ljudsku stvarnost. On, koji je Bog, nudi nam odgovor na naše ljudske stvarnosti. Prigrliti svoj križ, prihvatiti ga i krenuti naprijed. Danas je to teško prihvatiti jer sekularno društvo koje silom hoće postati naše društvo nema osjećaja za križ, u tom društvu križ nema smisla, nema mjesta za njega. A križ je sredstvo spasenja… Isus je protiv vladajuće sile znak koji joj se protivi, a svijet se tom znaku usprotivio znakom križa: križ je odgovor svijeta na kršćansku ljubav.

Križ tako postaje identitet kršćanina, križ postaje simbolom najveće ljubavi prema čovjeku, križ postaje simbol kršćanske ljubavi. Ako smo sigurni u svoj identitet, u ono što jesmo tada nemamo razloga bojati se novih ljudi i promjena, nema razloga uzimati dostojanstvo mnogima koji su morali napustiti svoje domove. Ne može nitko uzeti moju vjeru, moja načela života. Dapače, za kršćanina je svaka situacija, svaki novi dan prilika da pokaže izvršavanje Kristove zapovijedi ljubavi prema čovjeku, prema svakom čovjeku. Ako ljubimo samo one koji nas ljube, po čemu se razlikujemo od pogana?

Prihvatiti križ, živjeti otvorena srca za svakog čovjeka, imati na pameti što je božansko. Na kraju, i nama je postavljeno danas, i svakog dana isto pitanje: a vi, što vi kažete tko sam ja?