Probudimo i zazovimo Boga živoga!
Snaga Božjega kraljevstva očituje se kroz Isusovo naučavanje te čudesna i silna djela koja čini pred narodom. Naučava javno po sinagogama i trgovima, ali želi svoje apostole i učenike poučiti nasamo. Želi da se ta intimna zajednica izabranih susretne na poseban način sa silom kraljevstva Božjega. Oni su oruđe izabrano da plod donose navještajući spasenje svakom čovjeku. Ta zajednica prati Gospodina u svakom njegovom činu i upija svaku njegovu riječ. Posebno onda kada narod nije prisutan. Oni su svjedoci Boga živoga.
Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?
Tako Isus u današnjem evanđelju nakon naučavanja u prispodobama želi poći dalje, prijeći prijeko. Ne želi se zadržavati na jednom mjestu među istim ljudima. No, prijeći prijeko očito nije bilo lako, mirno i ugodno putovanje. Isusa i njegove apostole zahvatila je oluja. Markov evanđeoski tekst budi u nama s pravom čuđenje. Usred teške i pogibeljne oluje Isus spava, a učenici su se od straha i panike probudili. Čovjek je napadnut i uznemiren od zlobne i kobne oluje, koja kao da želi spriječiti njihov prijelazak prijeko, dok Sin Božji u miru odmara. Učenici ga bude sa čuđenjem – pa dobro što ti je? Što je s tobom? Probudi se! Ginemo!
Osjeća se ljudska nemoć. Učenici očito nisu bili sigurni u sebe, strah ih je obuzeo, vjera je klonula. No, imali su toliko prisebnosti da zazovu pomoć svoga Spasitelja i Učitelja. Isus se budi i svojom božanskom silom umiruje oluju. Osigurava siguran prijelaz prijeko. Čini se kako su lađe bile okružene i napadnute olujom Zla. Sile zla htjele su spriječiti navještaj Božje riječi. Pokolebati i raspršiti učenike Boga živoga i svemogućega. Isusova zapovijed bila je usmjerena da ušutka Zloga – "Utihni, umukni!" Oluja zla i nemira je prestala. Nastavili su sigurni prijelaz uz Isusov prijekor: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?"
„Probuditi“ Boga znači umrtviti Zlo
Često nam se čini kako Bog u našem životu „spava“. Često smo u oluji Zloga vlastitom ili tuđom krivnjom. No, nikako da se sjetimo Isusova prijekora kako smo bojažljivi i nemamo vjere. Želimo prijeći, želimo putovati, želimo avanture života. Mnogo pričamo o tome. Pozivamo na hrabrost i odvažnost. Tražimo jedni od drugih da budemo vjerni i postojani. No, što se dogodi kada nas uhvati oluja Zloga, zla, nemira, strahova i tjeskoba? Nikako da „probudimo“ Boga! Nikako da mu uputimo vapaj – što spavaš, zar ne vidiš da smo u pogibelji? Ne smijemo zanemariti ni činjenicu da Bog i kada „spava“ bdije nad nama i štiti nas onoliko koliko vjerujemo u njegovu prisutnost i zaštitu, jer čovjek sve može u onome koji ga jača i daje mu snagu, ako vjeruje. Prirodno je čovjeku imati respekt prema nepoznatim izazovima i stvarnostima, no svaki tjeskobni strah i nemir nije prirodan. On je nedostatak vjere i predanja. Bojažljivost je zapravo naša neiskrena vjera prepuna „rupa“ koju svjedočimo od prilike do prilike, ovisno što nas je uhvatilo u životu.
Potrebno je „probuditi“ Boga. Kako u nama samima tako i u ljudima oko nas. To znači probuditi iskrenu vjeru, savjest i svijest, ali i priznati Boga i njegovu svemoćno–stvarateljsku prisutnost u našemu svijetu, našemu međusobnom odnosu i odnosu s prirodom. „Probuditi“ Boga znači umrtviti Zlo, odbaciti svu njegovu moć i njegove opasnosti. Svaki puta kada želimo nastaviti živjeti s Bogom, prijeći prijeko, ususret novosti života, dolaze oluje i vjetrovi zla. No, probudimo i zazovimo Boga živoga. Zazovimo njegov blagoslov i njegovu prisutnost, njegovu snagu i njegovu jakost. Njegov križ i njegovo uskrsnuće. Zazovimo pobjedu života nad smrću. Jedino je tako moguće biti Božji glasnik vjere u Isusa Krista i navjestitelj riječi Božje koja poziva čovjeka na obraćenje i spasenje. Plovidba našega života nije bez oluja i pogibelji, ali „tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi“. A onaj koji nas je uzljubio i predao nam Duha jakosti, ne bojažljivosti, jest naš Kapetan i Učitelj, Krist Gospodin. Probudimo ga u svome životu!
Autor: vlč. Darko Rogina