Što hoću?

„I on odmah progleda i uputi se za njim.“ Kako ova rečenica zvuči lijepo i snažno, ali pomalo bajkovito i nerealno. Kad čujemo ovako snažne događaje iz evanđelja, onda nam se evanđelje možda čini više kao neka pobožna priča, nego kao nešto što zaista vrijedi za naš konkretan život. Kako bi bilo lijepo da imamo Isusa kao vrstu automata za rješavanje naših životnih problema. Kao slijepac u evanđelju: „Što hoćeš?“ „Učitelju, da progledam.“ I eto, progledao je. Bilo bi lijepo da čujemo pitanje: „Što hoćeš?“ „Učitelju, plati mi kredit.“ I kredit riješen. Ili: „Što hoćeš?“ „Da ozdravim.“ I eto, odmah ozdravljaš.

Možemo se kretati s masom, a da ništa ne razumijemo

Isus s učenicima i silnim mnoštvom izlazi iz Jerihona. Kraj puta mu se našao slijepi prosjak Bartimej. Prosjaci su u ono vrijeme bili marginalizirana društvena skupina, na rubu, odbačeni. Tada je prevladavalo mišljenje da je prosjačenje, odnosno siromaštvo vrsta prokletstva koje je ta osoba zbog nečega zaslužila. Tim više što je ovaj prosjak bio slijep. U to vrijeme je također prevladavalo mišljenje da je takav fizički nedostatak posljedica nečijeg zla, možda grijeha koji je netko od slijepčeve obitelji počinio. Kao takav, on nije ni zasluživao bolje, nego da živi svoj bijedan život, na rubnom mjestu, na izlazu iz grada nadajući se da će mu se tko smilovati ponekim novčićem. 

Isus izlazi iz Jerihona – s učenicima i silnim mnoštvom. Bartimej čuje da je to Isus i počinje vikati, vapije. A ono mnoštvo, ona svjetina, ona gomila - ušutkavaju ga. Bartimej se ne da, viče još jače. Isus se zaustavlja i zove ga. I što se događa? Ona ista gomila, ona ista masa, ona ista svjetina koja ga je malo prije ušutkivala, sada ga sokole: „Ustani! Zove te!“ Kakvog li licemjerja! Kakva opasnost! Kakva opomena za nas. Ovo mnoštvo koje je slijedilo Isusa, ne znači očito da su svi bili pravi učenici. Išli su za Isusom, bili su kršćani što bi se reklo. Eto jedne od opasnosti masovnog kršćanstva. Možemo se kretati s masom poput nekog pobožnog oblaka, sada tamo, sada amo, a da ništa nismo razumjeli. To ne znači da je loše ići za Isusom – možemo s pobožnim mnoštvom ići – Bogu hvala - na planinarske križne puteve, Bistrice, izlete, ali nikad nemoj zaboraviti zašto? Ta masa ide fizički za osobom Isusa, i oni misle da idu za Isusom i u toj povodljivosti nisu čuli glas tog istog Isusa koji viče – Isusa koji viče iz Bartimeja, iz onog slijepca, iz onog jadnika, iz onog prosjaka... I nije im on dosađivao, ne piše da je vikao za njima ili Isusom: „Imaš kunu? Imaš kunu?“ Ne! On viče: „Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!“ 

Vjerujem da smo se svi u životu mogli naći u toj poziciji licemjerstva: prvo smo prezreli neku običnu, malenu osobu, nekog „jadnika“. Ali kada je došla naredba ili mišljenje od neke instance, od neke face, od nekog popularnog, onda brzo mijenjamo ploču. Tako i ova masa: kad ga Isus zove: opa, odjednom ga svo mnoštvo sokoli, bodri, ajde, pa idi, što još čekaš, zašto nisi već tamo, zar ti nisam rekao ajde? Koliko nekad možemo biti posramljeni od malenih, običnih ljudi, bijednika, jadnika, marginaliziranih, onih koji u društvu ništa ne znače. Jer misliš da si dobar vjernik, da poznaješ Isusa, da je tvoj život baš takav kakav treba biti, da sigurno ideš za njim. 

Nemoj se naći u povodljivoj gomili

Obratite pozornost kako Marko piše, to nije slučajno. Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin stane vikati: „Sine Davidov, smiluj mi se!“ Prvo koristi naziv: Isus Nazarećanin. To je dakle naziv koji označuje Isusa kao jednu običnu osobu, Isus iz Nazareta. A Bartimej viče za njim i koristi naziv koji pokazuje vjeru u Isusa: „Sine Davidov, smiluj mi se.“ Sin Davidov je naziv kojim se označava Isusovo božansko poslanje, Sin Davidov, obećani Mesija, onaj kojega Bog šalje. Dok ova masa, ova gomila, možda ide samo za Isusom Nazarećaninom, čovjekom koji eto čini čuda, trenutno je popularan, pa hajdemo i mi biti trendi, neka nas vide malo u društvu ovoga koji je trenutno popularan – nema veza ušutkat ćemo onog bijednika. Znamo da se taj oblak, ta pobožna masa pod križem rasplinula – ostalo je samo nekoliko ljudi. Kada Krist postavi visoke zahtjeve, gomila se rasprši. 

Jedno od upozorenja današnjeg evanđelja: nemoj se naći u povodljivoj gomili. Jedan neznatni može te posramiti. Bijednik, prosjak pokraj puta viče pun vjere: „Sine Davidov, smiluj mi se!“ On koji možda nije nikad prije susreo Isusa, puno dublje ga susreće, nego hrpa iz ove mase koji hodaju za Isusom i misle da ga slijede. Kao takva masa, u opasnosti smo da ne budemo put prema Isusu, nego oni koji ušutkuju. Ali Bartimej se ne da. On ne pati od ljudskih obzira, nije ga briga što masa kaže. Ljudski obziri, jedna od težih stvari u životu. Ako si se u životu odlučio naći na ovoj drugoj strani – Bartimejevoj, a ne na strani mase, bit ćeš ušutkivan, ali morat ćeš vapiti. 

Pohiti kroz nejasnoću i mrak – Učitelj te čeka!

Evanđelje poziva na ustrajne vapaje iz dubine. Evanđelje te danas pita: Kakva ti je molitva? Koliko uopće moliš? Isus prolazi, ali dok ne čuje da ga ozbiljno zoveš, da ga za ozbiljno ne trebaš, ne zaustavlja se. Tada, na Isusov poziv kaže evanđelje: On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Marko evanđelist nije bez razloga istaknuo ovu gestu. Baci sa sebe ogrtač. Što je značio ogrtač za Bartimeja? Jednom riječju – sve. On je kao slijepac i prosjak vjerojatno imao samo taj ogrtač. Tijekom dana na njemu je sjedio i prikupljao milostinju od ljudi. Tijekom noći njime se pokrivao jer su noći bile hladne. U Starom zavjetu židovski zakon na jednom mjestu daje oštru odredbu o ogrtaču – ako si ga od siromaha uzeo ili posudio, prije nego padne mrak moraš mu obavezno vratiti taj ogrtač upravo zbog hladnih noći. Drugim riječima, taj ogrtač predstavljao je Bartimejevu egzistenciju, njegov život, njegovu sigurnost, njegovu zaštitu. Međutim, vidimo da na Isusov poziv on bez razmišljanja odbacuje ogrtač. Cijelu svoju egzistenciju, sigurnost, on u trenutku spremno ostavlja na Isusov poziv. 

Ono što je zanimljivo, kako on kao slijepac: skoči i dođe Isusu? Ne piše da su ga doveli Isusu. Cijela ona masa, cijela gomila onih ljudi koji misle da su hodili s Isusom, može se posramiti pred jednim bijednikom, prosjakom i slijepcem. Oni svi imaju zdrave oči, ali slijepac im pokazuje kako se gleda. Koliko je pun vjere. Imamo izbor: možemo se naći na strani povodljive gomile, ili na strani bijednoga slijepca. On hoda u tami, on ne vidi, ali trči Isusu. Koliko puta Bog pred nas stavlja mračne situacije u životu, teške su ti, nisu ti jasne... pohiti kroz tu nejasnoću, kroz taj mrak, Učitelj te u tom mraku čeka i zove. 

Neka nam Učitelj ozdravi oči da progledamo!

I onda slijedi tako jednostavan, tako kratak, ali tako snažan susret. „Što hoćeš da ti učinim?“ „Učitelju moj, da progledam.“ „Idi, vjera te tvoja spasila.“ I on odmah progleda i uputi se za njim. Isus kada liječi, onda ozdravlja cijelog čovjeka. Fizičko ozdravljenje ne bi puno vrijedilo ako ne bi značilo promjenu života, novi pogled i novu perspektivu u životu. U istom Markovom evanđelju na jednom mjestu vidimo kako Isus kaže: Ako te oko sablažnjava iskopaj ga. To naravno ne znači da ćeš si doslovno iskopati oko, nego – koliko god oko bilo vrijedno – postoji nešto još vrjednije. Kad je Bartimej progledao, nije otišao svojim putem, nego on odmah progleda i uputi se za njim. To znači, evo ti novi pogled, evo ti nova perspektiva u životu. 

Ako se želiš naći na Bartimejevoj strani, a ne na strani mase, priznaj Isusu svoju sljepoću. Neka ti ova riječ koja je živa ozdravi pogled. Možda si zapao u muku i vidiš svoje svakodnevne stvari, ali ne vidiš u njima ljepotu. Molimo kao Bartimej, vapijmo iz dubine. Ostanimo na strani toga neznatnog čovjeka, ne na strani mase. Masa se i dalje zdravih očiju kretala za Isusom, a pitanje jesu li ikad progledali? Neka nam Učitelj ozdravi oči da progledamo, da drugačije vidimo svoj život, nego što smo ga dosada možda gledali. Često kada gledamo, gledamo samo crno, gledamo negativnosti... Neka nam ozdravi pogled! Neka nam Gospodin dâ da progledamo očima vjere, da otkrijemo ljepotu i snagu vjere za naš život, odbacimo sve ogrtače našeg starog života i egzistencije koji nas sputavaju da progledamo. Neka nas na tom putu prati žena najčišćeg pogleda i najzdravijih očiju – Blažena Djevica Marija. Amen.