Vratimo se Bogu, Evanđelju i Istini

Isus u evanđelju govori o posljednjim, apokaliptičnim događajima koji će navijestiti dolazak Sina Čovječjega, Mesije. Taj dolazak popraćen je brojnim zastrašujućim i tjeskobnim znakovima na nebu i na zemlji. Želi li nas Krist time uplašiti? Zašto nam uopće o tome govori? Svako malo događaju se neki čudni znakovi kroz povijest; ratovi, terori, ideološki sukobi i progoni, ubojstva, nemiri, gladi, bolesti širokih razmjera, kataklizmički poremećaji… Trebamo li se bojati i živjeti tjeskobno? Ne, nikako! 

Isus o njima govori kako bi u nama probudio spremnost za događaje koji u nama bude nemir, strah i tjeskobu. Želi nam dati do znanja da ih on prepoznaje i da je s nama sve do konca svijeta. Posljednja vremena često se u Svetom pismu naviještaju u slici prirodnih i društvenih katastrofa. Nije bitna katastrofa svijeta, iako je i o njoj riječ. Bitno je uočiti središnji događaj – dolazak Sina Čovječega. On svojim dolaskom završava ljudski hodočasnički i patnički hod. S njegovim konačnim dolaskom započinje novo nebo i nova zemlja. Staro uminu, novo gle nasta!

Bitka za ljubav, pravdu i mir

Evanđelje dalje ne opisuje detaljni i precizan opis tih događaja. Isus tek upozorava na neke bitne stvari. Poziva nas da ne razbijamo glavu kada će se i što dogoditi. Jer „o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac”. Dakle, na nama je živjeti život „punim plućima“. Nijedan horoskop i tumač znakova vremena neće nam biti od pomoći kako bismo dokučili kada će biti kraj svijeta. To je pokušaj osuđen na očaj života. Svi računi i proročki ispadi ispast će smiješni. Čovjek treba brinuti o tome kako da ugodi Bogu i nastoji živjeti u zajedništvu s njime i ljudima svoj zemaljski život. Potrebno je „dobar boj biti, trku završiti, vjeru sačuvati“. Bitka za ljubav, pravdu i mir. 

Čovjek ponekad u osobnom životu prolazi teško i tjeskobno razdoblje. Ponekad kao da je na rubu života i smrti, smisla i besmisla, nade i beznađa. Tjeskoba i depresija su nažalost sve vjernije pratiteljice modernog čovjeka. Tjeskoba prouzročena ljudskom ranjivosti grijehom paralizira čovjeka za kvalitetan život, da ne prepoznaje Božje milosrđe. Tjeskobu uzrokuju i brojne krize. Prije svega one duhovne i moralne. Nedostatak duhovnih i moralnih vrijednosti u čovjeku stvaraju malodušnost, malovjernost, depresiju i anksioznost. Ljudi jedni drugima prenose i(li) stvaraju tjeskobu, strahove, anksioznost i beznađe. S druge strane, Bog daje sigurnost, ljepotu života, slobodu i ljubav, mir i ono najvažnije, praštanje i novi život. Svaki je čovjek pozvan da susretne i upozna neizmjerno milosrđe Božje. Ono ga oslobađa od svih tjeskoba i strahova.

Isus je mir naš i nada naša

Često se čini da s obzirom na pojave koje se događaju u svijetu dolaze posljednja vremena. No, to su samo znakovi koji su pokazatelji da se čovjek udaljio od svoga Stvoritelja i upao u nesklad života. Ti nas znakovi upozoravaju da se vratimo Bogu, Evanđelju i istini Isusa Krista. Njegova je istina da je Bog ljubav i sama dobrota te da je čovjek prijatelj Božji, koji je pozvan na miran i slobodan život. Isus upotrebljava teške slike o posljednjim vremenima kako bi probudio tromog čovjeka. Posebno čovjeka naših dana. Zatvorenog u svoju sebičnost i individualizam. Takav čovjek još saginje svoja koljena u blatu jada i bijede, svojih slabosti i grijeha. Grči se od pokušaja da postane gospodar života i smrti. Tješi se svojim prolaznim, propadljivim materijalnim bogatstvom. Zanemaruje Božji zakon. Dovodi sebe i druge do tjeskobe. Uništava svoje i tuđe duševno i tjelesno zdravlje. 

Tjeskoba i strah su nešto strašno. No, oni su pobjedivi jedino obraćanjem Spasitelju svijeta. On je mir naš i nada naša. Kaže Isus: „Istina će vas osloboditi“. On govori istinu o nama samima, ističe sv. Ivan Pavao II. Zato nas tješi sv. Pavao: „Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu“.