Koga si, Djevice, po Duhu Svetom začela!

U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!«

Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.« I anđeo otiđe od nje.
(Lk 1,26-38)

Glas onoga koji nas zove po imenu

Koliko puta ste doživjeli da vam netko kaže da u vama vidi neku neizrecivu milost, radost, vjeru ili slično i koliko puta ste pomislili kako je to zapravo samo neka fraza, da vas taj netko uopće ne poznaje jer vi to u sebi zapravo ne vidite!?

Jeste li čuli da vam neki Glas tad govori: „Ne boj se!“ To je glas onoga koji nas zove po imenu, koji nas poznaje onakve kakvi jesmo, u svemu što jesmo. On zna od čega su satkana slova moga imena. To je glas onoga koji dobro zna na kojim koordinatama živimo i jesmo, on se nije zabunio kad je poslao anđela Gabrijela Mariji. Nije to bilo koja Marija, ne! To je Marija zaručena s Josipom, žena iz Nazareta. Da je to nevažno, ne bi bilo zapisano ovdje. Jednako tako, taj isti Gospodin ne pošalje meni slučajno svoju riječ i svoju prisutnost, nego s određenim ciljem. Ja ću taj cilj ostvariti. Kako? Jednostavno! Sama sigurno neću, ali zato ću reći: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi“.

Marija se u svom traženju nije izgubila

I svakako, Bog od nas ne traži servilnost, nego suradnju. U suprotnom ne bi dopustio Mariji da išta pita. Ona ima pravo na sumnju, ima pravo tražiti odgovore. I cijeli njen život protekao je u traženju. Što je drugo činila na povratku iz Jeruzalema nego tražila Isusa, što je drugo radila na putu do Golgote nego tražila Boga… No ona se u svom traženju nije izgubila – dopustila je da Bog pronađe nju. I pronašao ju je! Ne negdje daleko, među nekim senzacijama, nego tamo gdje živi i jest, u njenoj svakodnevici. Ne u pokušaju stvaranja savršenog okruženja, nego u domu njena srca!

I ja sam pozvana tražiti i pronalaziti odgovore, ali trebam biti strpljiva u tome.

Dopustiti da Bog dovrši priču

Mnogo odgovora se zapravo krije u onome „Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji“. Mnogo puta mnogo toga ostaje skriveno, no važno je da znam da ipak sve vodi Božja ruka. I upravo zato što je meni mnoštvo toga skriveno, ostaje sveto. Događa se da svojim nastojanjem oko objašnjavanja, pronalaska rješenja i načina kako prizemljiti Božju poruku učinim tu poruku trivijalnom. I naravno, ne događa se to u lošoj namjeri. Naprotiv, samo pokušavam drugima i sebi olakšati put i razumijevanje. Ipak, bolje je nekad na kraju svoje rečenice ostaviti tri točke nego točku. Ponekad je bolje dopustiti da Bog i drugi dovrše priču.

Zato ja svoje pisanje završavam, ali ne i svoje razmatranje. Nadam se da ćete i vi ostati još koji trenutak nad porukom koju ste danas negdje čuli i koja će za kojih 9 teških mjeseci donijeti bogat plod koji nećete zadržati samo za sebe nego dijeliti sa svima nama, kao Marija Isusa. (tri točke)