Drugo radosno otajstvo krunice

Koga si Djevice Elizabeti u pohode nosila

„Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina! Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.“
(Lk 1, 39-45)

Budući Krstitelj osjetio je blizinu Spasitelja

Čim je Marija stupila na prag Zaharijina doma, dočekala ju je starica Elizabeta zanosnim pozdravom i radosnim usklikom: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!“ (Lk 1, 42). Bio je to kliktaj u Duhu Svetom, izražen jezikom „blagoslova“ jer pred staricom Elizabetom stoji Ona koja donosi ispunjenje davno obećanoga blagoslova Abrahamu: „Svi narodi zemlje blagoslivljat će se tvojim potomkom“ (Post 22, 18).

Mariju je moralo neobično iznenaditi kad je čula da Elizabeta zna njezinu veliku tajnu o kojoj joj ona sama još ništa nije rekla. Kako je Duh objavio Elizabeti da pred njom stoji Majka Gospoda moga, možemo samo u vjeri nagađati. U njoj je od radosti zaigrao mali Ivan, još nerođeni prorok Svevišnjega. Budući Krstitelj osjetio je blizinu Spasitelja jer se ispunilo ono što začu Zaharija u Hramu: „napunit će se Duhom Svetim još u utrobi majke svoje“ (1, 16).

Kako se u divnom skladu pri pohodu susretoše starost i mladost. Unatoč razlikama u dobi i u milosnom pozivu, svi se slažu jer jednako vjeruju u istoga Krista. Njih Krist ne rastavlja, nego spaja u jedinstven sklad hvalospjeva…

U dubini bića progovara Božji duh

Dobro je dozvati si u svijest na koji način mi u svakodnevici pristupamo jedni drugima, na koji se način otvaramo (ostvarujemo) jedni pred drugima? Dopuštamo li da iz drugoga ponajprije progovori njegov duh, ono po čemu on u osnovi jest osoba ili nas vanjština zaustavlja da ostanemo na površini te ne kušamo dubine Božje ljepote u drugome?

U dubini bića progovara Božji duh koji svakoga od nas po savjesti nadahnjuje na dobro, na puninu življenja, na ostvarenje života po Duhu! Iz toga Duha i u otvorenosti tome Duhu i Elizabeti je bilo dano da pozdravi tako snažno Onu kojoj je dano roditi Spasitelja! Duh daje iskusiti i spoznati puninu Istine i onaj koji je otvoren Duhu i iskreno traži Istinu, ne može ostati ravnodušan prema Istini koja stoji pred njim, s kojom svakodnevno u svom življenju biva suočen. Onaj koji nastoji po Duhu i s Duhom živjeti interakciju s drugim u svakodnevici, stvara sklad i ljepotu života, gradi nebo na zemlji.

Veličanstveno je i iznimno duboko Elizabetino slavljenje u Duhu Svetom blagoslovljene Majke zbog blagoslovljenoga Čeda. Razmatrajmo često taj pozdrav pun značenja za sav svijet!

Autor: Robert Kupčak

Objavljeno: 07. 12. 2013. u kategoriji Pobožnosti