Koga si Djevice u Hramu prikazala
„Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu!“ (Lk 2,23)
Tako govori Zakon židovski. Marija, Djevica i Majka i sv. Josip izvršavaju Zakon i prikazuju Sina Ocu. Da je netko gledao sa strane taj izvanjski čin, vjerujem kako ne bi primijetio da je to dijete drugačije od ostale djece koja su se donosila u Hram.
Marija je bila bezgrješna, očuvana od istočnog i zaštićena od osobnog grijeha, stoga se smijemo pitati na koji je način ona doživljavala obred prikazanja svoga Sina? Je li već tada, u tome prikazanju, mogla vidjeti prikazanoga Krista na križu kako se daje za čovjeka, za čovječanstvo? Marija nam pokazuje primjerom na koji način moramo darovati sve Bogu. Ona svoga jedinorođenoga Sina nije htjela zadržati samo za sebe, nego ga prikazuje. U tom prikazanju smijemo i možemo prepoznati i naše prikazanje Ocu. Prikazujući Sina Ocu prinosi i sve nas jer je vjerojatno znala kako će njezin Sin biti Spasitelj i Otkupitelj ljudskog roda što će joj malo iza toga potvrditi i Šimun starac. Kao što je Marija u Sinu sve darovala Bogu, trebamo i mi slijediti taj primjer te sve svoje - obitelj i prijatelje i kolege na poslu i kolege s fakulteta, ali i svaku pojedinost svoga života dati Bogu i osloniti se na njegovu providnost – pouzdati se u Njegovo vodstvo.
Potaknut od Duha Svetoga, Šimun starac dolazi u hram i nakon što je dao hvalu Bogu izgovara ove riječi: „Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga“ (Lk 2, 30 – 32). Šimun veliča Isusa: On je Spasitelj, on je Svjetlost, on je Mesija, on je Slava, on je sve od sada Izraelu, a po Izraelu i cijelome ljudskome rodu. Samo po njemu možemo se spasiti, tj. biti slobodni bilo za ili od nekoga, nečega.
Odmah nakon pohvalnih riječi, Šimun prorokuje Mariji: „A i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!" (Lk 2, 35). Evo znaka i za nas danas: nema duhovnoga života bez pouzdanja u Gospodina, bez trenutaka protkanih snažnom Božjom prisutnošću, kao i bez trenutaka poput ovoga Marijinoga kada joj je Šimun rekao kako će joj mač probosti dušu. Takvi trenuci u našem životu su svi oni koji nam teško padaju, sve životne situacije koje nas ražaloste, uznemire ili nas spuste na koljena kako bi još više prionuli uz molitvu te se iznova prikazali Bogu. Uputimo po Mariji svoje molitve Bogu jer je ona najbolja učiteljica u ispunjavanju i vršenju volje Božje.
Autor: fra Franjo Vuk