Koji je Duha Svetoga poslao

Za neke je Isusova smrt bila tek tragičan svršetak njegova života, možda tek jedna smrt u nizu koja, za posebne slučajeve poput ovoga, nije bila ništa novo i drugačije. Drugi su se, pak, pitali o njegovu navještaju da će trpjeti, umrijeti i na kraju uskrsnuti. Kad ga ugledaše živa i u slavi, učenici su se ohrabrili. Nakon samoće koja je obuhvatila njihova srca o Isusovoj smrti, sada je pred njima živi Isus donoseći im radost, ali obećavajući im dar – Duha Svetoga – da radost njihova bude potpuna.

Dok razmišljam o ovome događaju radosti i snage, promatram sliku učenika okupljenih oko Marije. Moje srce biva ožareno toplinom zajedništva i vatrom ljubavi koja (je) prožima(la prvu) zajednicu. Duh povezuje različito, pomiruje nemirno, grije hladno. „Pojedinci, dodirnuti Duhom, bivaju uvučeni u zajedništvo s Kristom tako snažno da postaju novi subjekt s njime – jedno tijelo, kaže Pavao: Crkva“ (Joseph Ratzinger, Dođi, Duše Presveti, 54). Ujedinjenost Duhom Svetim vidljiva je u sjajnim očima, u srcu nemirnom za Božjom prisutnošću, u tjelesnim gestama, u riječima navještaja Isusove proslave. Učenici postaju – do kraja svijeta – Kristovi vjerni službenici na zemlji.

U Posvetnoj molitvi krizme u Misi posvete ulja, biskup i okupljeni prezbiteri mole: „Tebe, stoga, Gospodine, usrdno molimo: (...) da (pomazanici), izlivši posvećenje pomazanja i otklonivši pokvarenosti prvog rođenja, postanu hramom tvoga veličanstva i zamirišu nedužnošću ugodnog života...“ (Rimski pontifikal, 130). Molitva nas jednostavnim riječima podsjeća na ono što smo primili po svetim sakramentima krštenja i potvrde; da smo postali hram Duha Svetoga – mjesto Božje prisutnosti; da smo postali njegov miomiris u ovome svijetu. Ovo je prilika da se zapitamo kakvo smo oruđe u Božjim rukama i jesmo li sposobni, kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni, pomoći u izgradnji svijeta po Božjem promislu; jesmo li sposobni promijeniti najprije svoj život, a onda pokušati utjecati na tuđi. Temeljno je pitanje: imam li hrabrosti preuzeti na sebe već darovano mi u sakramentima, a u stvarnosti zanemareno?! Duh Sveti ima snagu povezati u nama htjeti i djelovati; ima snagu preobraziti naše živote.

Prebirući u rukama krunicu, moleći s Marijom i apostolima dar – Duha Svetoga, ponizimo se i budimo svjesni krhkosti posude vlastitoga života koji je sve slabiji bez Kristova Dara. Neka nam pročisti misli, ogrije hladna srca, povije krvave rane, ojača klecava koljena, ulije ulje radosti...
Hrabro!