Peto žalosno otajstvo krunice

Koji je za nas raspet bio

Teško i mučno uspinjanje na brdo Golgotu došlo je kraju. Isusova ramena oslobođena su tereta teškog križa koji je pronio jeruzalemskim ulicama popraćen ismijavanjem, izrugivanjem i uvredama, ali istovremeno i suosjećanjem pobožnih žena, blagim dodirom Veronikinih ruku i pogledom, punim boli i neizmjerene ljubavi, svoje Majke. Uspinjanje je gotovo, ali to još nije kraj Isusova puta.

Božji pogled uvijek je u potrazi za čovjekom

Ljudi, zaslijepljeni vlastitim grijesima i zaneseni raspoloženjem svjetine koja je željna senzacije i zabave nad tuđom nevoljom, pribijaju Isusa na drvo križa. Isus se ne opire, već strpljivo podnosi bolove koje mu nanose tvrdi i hladni čavli jer želi izvršiti Očev naum našeg spasenja do kraja. Želi nam ostaviti i to zadnje svjedočanstvo Božje ljubavi prema nama, svjedočanstvo posvemašnjeg sebedarja.
Znajući da je došlo vrijeme njegove smrti Isus diže svoj pogled prema okupljenoj svjetini koja je sada ipak već utihnula osjećajući duboko u sebi neuobičajenu i neobjašnjivu težinu ovoga trenutka u kojem se sunce sakrilo i tama se nadvila nad zemljom. Isusov pogled, Božji pogled uvijek je u potrazi za čovjekom, od trenutka čovjekova prvog grijeha kada ga je tražio po rajskom vrtu pa sve do vlastite smrti Isus traži čovjeka i zove ga da se vrati u obnovljeno zajedništvo. Potom se njegov pogled spušta prema zemlji, prema podnožju njegova križa i tu vidi one čija blizina mu je čitavo vrijeme davala snagu. Tu su njegova Majka i njegov ljubljeni učenik. Vidjevši ih Isus progovara i to samo zato kako bi nam ostavio još jedan dar, kako bi svoju Majku dao svima nama da nam bude pomoćnica na putu i da bude podno svih naših životnih križeva.

Bog na križu je izdahnuo

Svršeno je! Isus ispunivši do kraja Očevu volju nakloni glavu i izdahne. Bog na križu je izdahnuo, svijet je ponovno obavijen Božjim stvarateljskim dahom, onim istim koji je Bog udahnuo u zemaljski prah i dao čovjeku život. Isusovom smrću na križu naš je život obnovljen, ponovno smo dovedeni u život i privedeni u novo/staro prijateljstvo s Bogom.

Isuse, koji si za nas umro na križu, daj nam milost da zaživimo novim životom. Životom koji se daje za druge i koji isijava ljepotu zajedništva i prijateljevanja s Bogom. Neka tvoj Duh prebiva u nama i potičena nas na okajavanje naših grijeha te na preobražavanje naše nutrine i svijeta u kojemu živimo.

Autor: s. Ivana Margarin, FDC

Objavljeno: 11. 04. 2014. u kategoriji Pobožnosti