Četvrto žalosno otajstvo krunice

Koji je za nas teški križ nosio

Da je samo težina drveta koje si nosio pritisnula Tvoja leđa bilo bi Ti možda i lakše, Gospodine. Čak ni da je samo golo drvo doticalo Tvoja ramena, ne bi bila toliko izranjena. Ali na to drvo križa bili su prikovani i moji padovi, bili su prikovani moji prijestupi, moji prijeki pogledi, neiskrene želje i sva skrivanja i laži. To te još jače pritiskalo. Toliko da si iznemogao i pao; i prvi put, i drugi, i treći. A ja… Nisam se zaustavljao ni nakon prvog, pa čak ni nakon drugog puta… Ja sam na sebe mislio dok sam Tebi teret tovario. Ali Ti si hrabro hodao i nosio taj križ. Nisi me čak ni prijeko zbog toga gledao.

Želim da sa mnom kreneš putem moje Golgote!

Sad kad razmislim, Ti me nisi tjerao da poneseš i moj križ. Jer očito je da sâm ne bih mogao. Nisi me tjerao, nego si rekao da ako želim, da ćeš ponijeti križ i za mene. Da ćeš se žrtvovati za mene. I sad vičem da želim, Gospodine! Želim da sa mnom kreneš putem moje Golgote! Da budeš i moj Šimun i Veronika i da mi pomogneš. Bez Tebe bih pao i više od tri puta, bez Tebe bih od straha već odavno izdahnuo. Vjerojatno ne bih ni udarac bičeva dočekao, a čavle vjerojatno ne bih ni vidio. Eto, tolika je moja snaga, moja vjera i sigurnost. Možda bih i pobjegao.

I pitam se onda zašto si to sve za mene učinio? Zbog čega sam ja tako vrijedan Tvojih muka? Zbog čega je moj život vrijedan Tvog života? Bezuvjetna ljubav uvijek u čovjeku probudi pitanja. Jer nismo navikli na besplatno; mi smo navikli na cijenu, na dugove, kamate i račun.

Uz Tebe se ne bojim!

Dok sam s prijateljem o Tebi govorio rekao mi je ovo: “Oni su razapeli čovjeka, a ja razapinjem Boga. Oni nisu znali, ali ja znam!” I evo, opet ponavaljam. Ja znam! Ja znam tko si! I znao sam toliko toga, ali nisam u svojim naumima posustajao. Zatvorio bih oči i s njima bičevim’ te udarao. Trnjem bih te krunio i izdao i zatajio. Toliko da više i ne pamtim broj… I sad vidim da je njihov grijeh tu manji od mog. Ali opet nakon svega ne gledaš me poprijeko. Čak me hrabriš i nudiš svoju pomoć.

Neću Te nikad shvatiti. Ali jedno znam; uz Tebe je drugačije. Uz Tebe se ne bojim. I nosit ću svoj križ i patit ću. Ali uz tebe se ne bojim. Jer Ti znaš. Ti si to već sve mnogo, mnogo prije mene prošao.

Autor: fra Marin Karačić

Objavljeno: 05. 04. 2014. u kategoriji Pobožnosti