Koji se za nas krvavim znojem znojio

I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: „Oče, Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!“ A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.
(Lk 22, 41-44)

Krv je simbol života, ali i boli i patnje

Kada razmišljamo ili govorimo o nekom Isusovom govoru ili događaju, važno ga je staviti u kontekst kako bismo mogli doista shvatiti što nam time želi reći. Tako možemo primijetiti da se Isus krvlju znojio u neobičnom trenutku. Dok je molio, dok je razgovarao s Ocem i to nasamo. U molitvi je doživio to bolno iskustvo. I sami znamo da se znojimo kad nam je vruće, kad smo u nekom teškom naporu, kad nam je neugodno, kad smo nervozni, dakle, znojimo se kad je neka nezgodna situacija. I to nam je najčešće bolno ili šokantno, a što bi se tek dogodilo kad bi taj naš znoj bio krvav? Što kad bi kapi znoja bile kapi krvi?

Krv je vrlo zanimljiv pojam. Spomenimo dva različita pogleda na krv. Kada bismo je definirali, onda je krv tekućina koja kola čovjekovim tijelom prenoseći tvari neophodne za život, pa je prema tome krv tekućina života. S druge strane, kada spomenemo krv, asocirat će nas zasigurno i na ratove, na stradanja, na ranjene, na bol. Krv je dakle simbol života, ako je u čovjeku, ako je ne vidimo, ali ako je vidimo, ako je negdje primjetna, ona postaje simbol boli i patnje.

Krvavi znoj Isusu je donio snagu, mirnoću i nepokolebljivost

Isus je išao biti nasamo, pomoliti se Ocu. Budući da On jest Bog, znao je što ga uskoro čeka, bio je svjestan svih događaja koji će ga zadesiti u vrlo bliskoj budućnosti. Zamolio je Oca da ga oslobodi patnje i muke, ako je moguće da učini nešto drugo. No, Očeva je volja ovaj put bila drugačija. Spoznavši što ga čeka, znoj mu je bio kao kaplje krvi.

Nakon što je zamolio Oca da ga oslobodi čaše koja mu je dana, ali ako je to po Njegovoj volji, Isus je još usrdnije molio. Dolazi do potpunog predanja, Isus predaje svoje tijelo, svoj duh, čitavoga sebe Ocu i daje se na raspolaganje. Vidimo da to nije lako, blago rečeno. Da je bilo lako, zasigurno ne bi ni bilo krvavog znoja. To traži žrtvu svega svojega, žrtvu čitavoga mojega bića. Mojih želja, mojih prohtjeva i zahtjeva, mojih požuda, tu, u iskrenoj molitvi, istinskom predanju Bogu nema više izgovora. Tada nestaje moj ego, a Bog zauzima moje srce, moj duh, moje tijelo, mene! Isus nakon što se krvavo znojio kreće u ono zašto je poslan. Kada su došli vojnici i tražili ga, on mirno reče „Ja sam!“ a oni popadaše, slomila ih je njegova mirnoća koju je dobio i koju je tražio u molitvi. Krvavi znoj donio mu je snagu, mirnoću i nepokolebljivost, Očevu blizinu i pouzdanje u njega do kraja. Iz krvavog znoja on je spoznao i odlučio slijediti Očevu volju koja ga je učinila dosljednim do kraja, koja ga je odvela do pobjede nad svijetom i nad smrću.

Molitva može i treba nekada biti i borba

Leptir, da bi postao leptir, lijep i šarenih boja, mora izaći iz gusjenice, mora nadići gusjenicu koja je prije bio. Taj proces mora on obaviti sam, mora se izvući iz te malene čahure svojim snagama i mišićima, a to zato da bi ojačao svoje mišiće, svoja krila, da bi mu se prokrvilo tijelo i imalo snage za let, za pokazivanje svoje ljepote cijelome svijetu.

Molitva je najčešće za sve nas trenutak mira, trenutak govorenja Bogu svojih problema i potreba, često ugodno razmišljanje. No, ovdje nam se pokazuje da je molitva još nešto, da molitva može i treba nekada biti i borba. Borba sa sobom, ali isto tako i borba s Bogom. Krvavi znoj je bolan, ali tako dolazimo u blizinu Božju i tako ga upoznajemo. Kada ga upoznamo i krenemo za njim i s njim, On nas nagrađuje mnogostruko. Naš je krvavi znoj stavljanje egoizma, požude, naših želja sa strane, odnosno usklađivanje s Božjim zakonom. Jesmo li spremni za to u ovoj korizmi? Jesmo li spremni slijediti Pobjednika? Jesmo li spremni neke manje stvari žrtvovati da bismo dobili veće i značajnije? Jesmo li spremni promijeniti se i slijediti volju Oca?