Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu, 18. veljače 2015.

Iskustvo bratstva

Draga braćo i sestre, dobar dan!
Na našem putu kateheza o obitelji, nakon razmišljanja o ulozi majke, oca, djece, danas su na redu braća. "Brat" i "sestra" su riječi koje kršćanstvo jako voli. I, zahvaljujući obiteljskom iskustvo, to su riječi koje sve kulture i sva razdoblja razumiju. Bratska veza ima posebno mjesto u povijesti Božjeg naroda, koji prima svoju objavu u živom ljudskom iskustvu. Psalmist pjeva o ljepoti bratske veze: "Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti" (Ps 132, 1). I to je istina, bratstvo je nešto lijepo! Isus Krist je priveo svojoj punini također to ljudsko iskustvo bratstva i sestrinstva, unijevši ga u trinitarnu ljubav i osnaživši ga tako da može nadići rodbinske veze i svaki zid otuđenosti.

Bratstvo se ne može raskinuti

Znamo da kada se bratski odnos uništi, kada se razori odnos među braćom, utire se put bolnom iskustvu sukoba, izdaje, mržnje. Biblijsko izvješće o Kajinu i Abelu predstavlja primjer toga negativnog ishoda. Nakon Abelova ubojstva, Bog pita Kajina: "Gdje ti je brat Abel?" (Post 4, 9a). To pitanje nastavlja ponavljati u svakom naraštaju. I nažalost, u svakom naraštaju, ne prestaje se ponavljati dramatični Kajinov odgovor: "Zar sam ja čuvar brata svoga?" (Post 4, 9b). Raskid veze između braće je nešto ružno i loše za čovječanstvo. Također u obitelji, koliko se samo braće svađa zbog sitnica, ili zbog nasljedstva, pa onda više ne pričaju jedni s drugima, jedni druge više čak ni ne pozdravljaju. To je loše! Bratstvo je nešto veliko, kada se pomisli da su sva braća bila u istoj majčinoj utrobi devet mjeseci, potječu od iste mame! Bratstvo se ne može raskinuti. Razmislimo malo: svi poznajemo obiteljima u kojima postoje podjele među braćom, koja su se posvađala; molimo Gospodina za te obitelji - možda u našoj obitelji ima nekih slučajeva – da se ponovno braća ujedine, da se ponovno uspostavi obiteljsko jedinstvo. Bratstvo se ne smije raskinuti i kada se raskine dogodi ono što se dogodilo s Kajinom i Abelom. Kad Gospodin pita Kajina gdje mu je brat, on odgovara: "Ali, ja ne znam, nije me briga za mog brata". To je loše, to je vrlo, vrlo bolno čuti. U svojim molitvama uvijek molimo za braću, koja su podijeljena.

Obitelj je ta koja uvodi bratstvo na svijetu

Veza bratstva koja se uspostavlja u obitelji među djecom, ako se događa u ozračju odgoja za otvorenost prema drugima, je velika škola slobode i mira. U obitelji se djeca uče ljudskom suživotu, kako zajedno živjeti u društvu. Možda toga nismo uvijek svjesni, ali upravo je obitelj ta koja uvodi bratstvo na svijetu! Polazeći od tog prvog iskustva bratstva, jačanog privrženošću i obiteljskim odgojem, stil bratstva se širi kao obećanje na čitavo društvo i na odnose među narodima. Blagoslov kojega Bog, u Isusu Kristu, izlijeva na tu vezu bratstva on širi na nezamisliv način, i time omogućuje da ta veza nadiđe sve razlike u naciji, jeziku, kulturi, pa čak i vjeroispovijesti. Zamislite samo što postaje veza među ljudima, čak i međusobno vrlo različitima, kada jedno drugom mogu reći: "Ovaj mi je upravo poput brata, ova mi je poput sestre"! I to lijepo! Povijest je, uostalom, u dovoljnoj mjeri pokazala da također sloboda i jednakost, bez bratstva, mogu biti ispunjeni individualizmom i konformizmom, pa i osobnim interesom.

Vratiti bratstvo u srce našeg društva

Bratstvo u obitelj blista pogotovo kad vidimo brigu, strpljivost, ljubav i privrženost kojom se obasipa mlađeg brata ili sestru koji su slabiji, bolesni ili hendikepirani. Veoma je mnogo braće i sestara koji to čine, u cijelom svijetu, i možda ne cijenimo dovoljno njihovu velikodušnost. I kada je u obitelji mnogo djece - danas sam pozdravio obitelj s devetero djece: najstariji, ili najstarija, pomaže ocu, majci, u brizi oko manje djece. I baš je to lijepo, pomagati braći. Imati brata, sestru koji te voli je snažno, neprocjenjivo, nezamjenjivo iskustvo. Isto se to događa u kršćanskom bratstvu. Najmanjima, najslabijima, najsiromašnijima treba pristupati s nježnošću: oni imaju "pravo" obuzeti nam dušu i srce. Da, oni su naša braća i moramo ih voljeti i postupati s njima kao takvima. Kada se to dogodi, kada su siromašni kao članovi obitelji, samo naše kršćansko bratstvo ponovno oživi. Kršćani izlaze ususret siromašnima i slabima ne iz poslušnosti nekom ideološkom programu, već zato što nam riječ i primjer Gospodina govore da smo svi braća. To je načelo Božje ljubavi i svake pravde među ljudima. Predlažem vam jedno: prije završetka – preostalo mi je još nekoliko redaka - u tišini svaki od nas, sjetimo se naše braće, naših sestara i u tišini se od srca pomolimo za njih. Trenutak tišine. Evo ovom svojom molitvom smo ih sve, braću i sestre, s mislima, srcem, doveli ovdje na trg da prime blagoslov.

Danas je više nego ikada potrebno vratiti bratstvo u srce našeg tehnokratskog i birokratskog društva: tada će i sloboda i jednakost dobiti svoju pravu intonaciju. Stoga, ne lišavajmo olako naše obitelji, zbog podložnosti ili zbog straha, ljepote šireg bratskog iskustva bratinstva i sestrinstva. I ne gubimo svoje povjerenje u širinu horizonta kojeg vjera može izvući iz tog iskustva, osvijetljenog Božjim blagoslovom.
 


Izvor: Informativna katolička agencija
Objavljeno: 19. 02. 2015. u kategoriji Papine kateheze