Adventski program pripreme

Kako vrijeme odmiče sve se više približava i vrijeme došašća, advent. Lako je to prepoznati oko nas, no na žalost to se ne prepoznaje na ljudima nego na okolini. Prošećemo li gradom ovih dana vidjet ćemo mnoštvo radnika koji postavljaju ukrase na pročelja zgrada i na stupove javne rasvjete. Krenemo li od glavnog zagrebačkog trga prema željezničkom kolodvoru, prvo ćemo se na Zrinjevcu sudariti i zaplesti u mnoštvo lampica koje stoje na drveću zrinjevačkog parka već dva tjedna, a zatim ćemo na Tomislavcu naletjeti na dobro pripremljenu stazu za klizanje s, opet, mnoštvom lampica. S druge strane, miris kuhanoga vina i pečenih fritula jednostavno vuče prolaznike da se zaustave barem na jednom štandu te si priušte mali adventski užitak. Grad je dakle spreman za početak adventa. I nemojte me krivo shvatiti, nema u tome ništa loše. Osobito ako to doprinosi onoj našoj, nutarnjoj pripravi. Tu valja stoga postaviti pitanje – kakvo je naše raspoloženje duše pred početak još jednog adventa?

Advent je vrijeme unutarnje pripreme

Doveli smo se u opasnost da vrijeme adventa niti ne primijetimo i to upravo iz toga razloga što sve oko nas ukazuje više na Božić, negoli na advent. I zapravo kroz cijelo vrijeme adventa Božić je u prvom planu. Razumljivo je to možda mentalitetu potrošačkog društva, no za jednog vjernika stav preskakanja smisla i biti adventa jest nedopustiv. Advent nije samo neki uvod, neka lijepa uvertira u ljepotu okićenog bora i otvaranja poklona. S druge strane, advent nije samo vrijeme od četiri tjedna u kojem imamo priliku pripremiti poklone za najmilije, odabrati boju kuglica i dekoracija za kuću ili prelistati kuharice kako bismo pripremili najbolje kolače za Božić. Advent je vrijeme priprave, ali ne one izvanjske, ponavljam, nego one unutarnje. Advent nas poziva da pripremimo svoje srce kako bi se Isus mogao roditi upravo u njemu – mojem slabom i malom srcu. I nije to težak zadatak. Potrebno je samo biti čovjek.

Prekrasna je prilika sadržana i u ovom adventu. Imamo priliku iskoristiti sve ono što je oko nas kako bismo zaista dočekali Božić u jednom prekrasnom svjetlu. Evo primjerice – iskoristi lijepo ukrašen park Zrinjevac za šetnju s osobom za koju znaš da joj treba pomoć ili savjet. I dok šećete između stabala koja su puna svjetlećih žaruljica, ti budi svjetlo u životu te osobe. Budi onaj koji sluša. Ili – iskoristi stazu za klizanje na Tomislavcu kako bi se zabavio s osobom za koju znaš da je žalosna i utučena. I dok ćete padati na ledu i ponovno se dizati te ustrajno pokušavati otklizati barem par metara, neka vaš smijeh i zabava budu lijek žalosti i brigama. Ti budi lijek. Iskoristi i štandove s kuhanim vinom i fritulama kako bi obnovio prijateljstva i susreo se s ljudima s kojima su kontakti možda i prestali. Pa dok ispijate vino imate sjajnu priliku ponovno uspostaviti komunikaciju i obnoviti prijateljstvo. Eto samo je malo potrebno da advent zaživi u punom svom sjaju i smislu.  

Postanimo ovoga adventa novi ljudi

No, s druge strane, neizostavna je molitva. Valja u adventu zastati malo te pokušati vidjeti na čemu trebam poraditi kako bih bio dobar vjernik, dobar kršćanin. Svaka upaljena svijeća na adventskom vijencu može mi biti jedna molitvena nakana. Upali prvu svijeću – simbol nade – i moli da budeš vjernik nade. Ne samo onaj koji se nada nečemu, nego i onaj koji donosi nadu u beznađu. Drugu svijeću – simbol mira – upali s molitvom da budeš vjernik mironosac i to u onim svakodnevnim životnim prilikama, u obitelji, u društvu, među prijateljima. Dok pališ treću svijeću – simbol radosti – neka tvoja molitva bude prožeta vapajem da se i u tebi rodi istinska radost vjere, da budeš spreman svjedočiti svoju radost koja je plod vjere koju nosiš u sebi. I na koncu, četvrta svijeća – simbol ljubavi – neka bude ispunjena molitvom za pravu ljubav, za onu ljubav koja se daruje svima i svakome bez obzira na sve prepreke i nedaće. Eto dakle prilike da ovoga adventa postanemo zaista novi ljudi.

Sve ovo samo su moje misli i prijedlozi i ne moraš ih niti usvojiti niti se s njima složiti, ali ipak – ne zvuči tako loše. Zapravo – pokušaj ovoga adventa svoju svakodnevicu i svoje svakodnevne radosti staviti u službu priprave za Božić, u službu adventa. Napraviš li to, tada ukrašeni Zrinjevac i staza na Tomislavcu, kao i kuhano vino na Jelačićevom trgu neće biti samo lijepi ukrasi grada nego će postati tvoj adventski program. Uključiš li u sve to i malo molitve, onda si zaista siguran da se dobro pripremaš za Božić. E pa onda neka priprema započne – klizanjem, šetnjom, fritulama, adventom. Sretno! :)

Autor: Kristijan Tušek

Objavljeno: 26. 11. 2015. u kategoriji Duhovne misli