Majka Božja od Kamenitih vrata

Za nekoliko dana proslavit ćemo blagdan pohoda Blažene Djevice Marije svojoj rođakinji Elizabeti. Obično se susret Marije i Elizabete opisuje lijepim bojama, kao susret dvije radosne žene koje će u skoroj budućnosti postati majke. Tim susretom željele su jedna drugoj prenijeti svoju radost i oduševljenost. No, je li to baš bilo tako?

U stvarnosti se radilo o jednom radosnom susretu žena koje se razumiju i prihvaćaju, ali i o susretu opterećenim strahom i mnogim pitanjima. Sjetimo se kako se Marija prepala kada ju je arkanđeo Gabrijel posjetio i kada joj je rekao da će začeti sina. Marija je tada na umu imala samo jedu stvar: "Pa kako će to biti kada ja muža ne poznajem?" Očigledno je morala skrivati svoju trudnoću jer se bojala neprihvaćenosti i osuđivanja. Štoviše, zaručenu ženu koja je zanijela, zakon je držao preljubnicom koju čeka smrt kamenovanjem. Možda je pravi razlog odlaska Marije Elizabeti zapravo bio bijeg od neizdrživog pritiska zbog njezine iznenadne trudnoće.

Marija je zato žurno otišla svojoj rođakinji Elizabeti jer je naslućivala da će je ona, koja je također čudesno zanijela u dubokoj starosti, razumjeti. Ipak, čitajući evanđeoska izvješća vidljivo je da postoji velika suprotnost između ove dvije žene. Očigledno je da čitava okolina govori o Elizabetinoj iscijeljenoj utrobi, a Marija mora skrivati sramotu svoga začeća. Jednako je i s rođenjem njihovih sinova. Ivan Krstitelj se rađa usred velikog slavlja, zajedno s babicama, oduševljenom rodbinom i seoskim pjevačkim zborom koji proslavlja rođenje muškog Židova. Šest mjeseci kasnije rađa se Isus, u siromašnim jaslama, daleko od doma, bez prisutnosti rodbine i prijatelja i bez velikog slavlja.

Elizabeta je, međutim, žena velike vjere koja spoznaje svu težinu Marijine situacije te je stoga majčinski grli i hrabri prekrasnim riječima: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!" Tim riječima kao da joj želi reći: "Ne boj se svoje trudnoće, ti se ne trebaš ni pred kime skrivati Marijo, Bog te izabrao i samo mu ostani vjerna do kraja."

Uskoro ćemo proslaviti i Majku Božju od Kamenitih vrata, zaštitnicu grada Zagreba. Čini se da postoji velika podudarnost između Majke Božje od Kamenitih vrata i blagdana pohoda Marije Elizabeti. Jer kao što je Marija u društvu rođakinje Elizabete pronašla razumijevanje, utjehu i blagoslov, tako mnogi Zagrepčani dolaze na Kamenita vrata pred Gospin lik jer u vjeri doživljavaju da ih Marija čuje, hrabri i zagovorom uslišava njihove molitve. Uvijek je lijepo primijetiti kako građani različite dobi zastaju na molitvu u tišini i mraku Kamenitih vrata, pale svijeće i nekako skupljaju snagu za spuštanje u centar grada. Taj silazak zapravo znači vraćanje u svakodnevni užurbani i dinamični život u kojemu ponekad nedostaje mira, tišine i dubine. Zato je Majka Božja od Kamenitih vrata duhovna oaza grada Zagreba gdje uvijek možemo doći znajući da nas ona čeka i prihvaća. Iz susreta s njom dotaknuti Božjom prisutnošću možemo uskliknuti: "Veliča duša moja Gospodina!"