Naštimani ili raštimani kršćani?

Proteklih smo dana u našem šalatskom sjemeništu poprilično tamburali i to me potaknulo na razmišljanje o tom glazbenom instrumentu koji pokreće srce i potiče na pjesmu: o tamburici. Tamburica je prekrasan instrument koji uz pjesmu potiče i na zajedništvo: što je više raznolikih tamburica bogatstvo je veće. Pa ipak, ako želimo da nam skladni zvukovi postanu izvor sreće, valja naštimati tamburice. Kada su naštimane, proizvode skladan zvuk, potiču na radost, pjesmu i zajedništvo.

Nije li tako i s nama kršćanima? Svatko je od nas neponovljivi i jedinstveni Božji instrument koji je načinjen da s mnoštvom braće i sestara poda zanosnu hvalu Ocu koji je na Nebesima. Otac nam je poslao svoga Sina Isusa da nas naštima. Kad slušamo Njegovu riječ, kad se hranimo Njime, kad zatražimo da nas Njemu povede Njegova Majka i primjeri svetaca, Duh Sveti nas štima da zapjevamo pjesmu novu, pjesmu koja razdire Nebesa. Najbolji Božji instrumenti su sveci: remek-djela Božje ljubavi. Ako mi želimo razveseliti svijet, stvarati simfoniju zajedništva, mi moramo biti sveti: dopustiti da Duh Sveti po nama zasvira i zapjeva skladbu koja će probuditi za radost umorna srca današnjih ljudi. Moramo biti dobri – sveti instrumenti! Koliko raštimanosti među nama, u Crkvi Božjoj? Kako je Važno da se mi obratimo Gospodinu koji nas jedini može naštimati… Pa ipak, sa svih krajeva zemlje, čuje se u Crkvi nova pjesma, miris svetosti koji mnogi pojedinci šire: slava Isusu koji se nikada ne umara štimati one koji ga vole i mole!

Autor: vlč. Ivan Grbešić

Objavljeno: 19. 06. 2015. u kategoriji Duhovne misli