Naučiti dane brojiti

Uvijek mi je bilo zanimljivo razmišljati o danima. Što je to dan? Zašto traje koliko traje? Tko mi ga je poklonio? Kako ga ispuniti? Kako ga preživjeti? I čim se odmaknem od onih tehničkih, sasvim logičnih činjenica o danu koje mi govore kako dan traje 24 sata i kako ih ima 7 u tjednu, dolazim do puno zanimljivijih spoznaja o danu. I shvaćam – dan, ta darovana stvarnost u vremenu, nešto je prekrasno.

Ima svakakvih dana. Gledajući s one prirodne strane, ima kišnih ili sunčanih dana. Ponekad ima i oblačnih i maglovitih, tmurnih i olujnih, vjetrovitih i mirnih. No svi su nam takvi dani darovani. Promatrajte malo zajedno sa mnom. Sunčani dani! Dani su to koje svi najviše volimo. Nekako smo veseliji, puni energije i ambicija. Izlazimo iz kuće, želimo što više vremena provesti vani, na suncu, koristimo svaki trenutak za uživanje, ispijanje kave, šetnju gradom itd. Sunčani nas dan poziva da izađemo iz monotonije vlastitog doma i podijelimo radost svojega postojanja sa svima. S druge strane, kišoviti dani nekako nas deprimiraju, bacaju iz takta, gubimo volju za sve… No, nije sve tako crno. Kišoviti dani razlog su da se ne izlazi van, da se ostane u kući, da se zastane malo. Dinamizam užurbanosti sunčanog dana ovdje prestaje te nastupa dinamizam kiše koja zapljuskuje i pada, ali koja nikako ne deprimira. Ona poziva na razmišljanje. Kišoviti dani pozivaju na susret sa samim sobom, na laganiji tempo dana i na ispijanje kave – ali ne u društvu, nego sa samim sobom u svome domu. I nema tu razloga za depresiju. Svaki nas dan tako poziva na nešto i iznova nas oduševljava. Vjetar nas lagano nosi, snijeg nas oduševljava i unosi u posebni ugođaj, magla usporava, oluja razbuđuje. Sve ovo stvara dinamičnost života i dana jer bez ovoga naši bi dani bili uvijek isti, a ljepota života pritom minimalna.

Dani su nam darovani

S druge strane ima dana koji su obilježeni čisto našim osjećajima, našim raspoloženjima. Ima dana kada smo sretni i tada je cijeli svijet naš. Ima dana kada smo tužni i tada se cijeli svijet ruši. Ima dana kada smo nervozni i tada nam cijeli svijet smeta. Ima dana kada smo hiperaktivni i tada cijeli svijet nosimo. Začuđujuće. Ne znam jesmo li toga svjesni, ali prema ovome je očito kako ljepota dana ovisi o nama. Moje raspoloženje obilježit će mi dan koji može biti lijep ili ružan, ovisno o meni i raspoloženju. No ipak, u svakom danu ima nešto što ga čini lijepim, posebnim, pa ako hoćete baš i podnošljivim. Svaki dan tako nešto ima, samo trebate naći taj trenutak.

Dani su nam darovani. Prekrasan je to dar. I dok razmišljate o tom daru, o darovanom trenutku jednoga dana, pokušajte dopustiti da vas dan iznenadi. Nemojte programirati dan već dopustite da vas splet okolnosti i ideje drugih odvedu u sasvim drugi kolosjek određenog dana. Tek kada napustite banalnost planiranja, tek kada dan rasteretite bilješki i planera, termina i dogovora, tek tada ćete vidjeti ljepotu dana, tek tada ćete iskrena srca moći reći – hvala ti Stvoritelju što mi daješ dane. Upusti se u avanturu i upoznaj ljepotu dana. Neplaniranog, spontanog, slučajnog.