U Kraljevstvo Božje ne možeš "velik"

Ovog ljeta proveo sam prekrasan tjedan sa skupinom mladih volontera iz Palmotićeve u prognaničkom naselju Mala Gorica gdje živi preko dvjesto naših hrvata prognanika – povratnika iz Letnice. Tamo je sve jednostavno i skromno, barake okružene pomalo podivljalom prirodom. Ipak, radost koja se tamo doživi teško se može osjetiti na drugim mjestima, posebice onim urbanima. Obitelji su brojne, bogate djecom i mladima koji su bili glavna meta velikodušnih volontera koji su na kraju duhovno-formativnog tjedna posvjedočili da su puno više primili nego što su dali. Jedno njihovo razmatranje me se osobito dojmilo.

Ljevak, lopta i zrno. Jedan volonter držao je u ruci loptu, a drugi zrno. Svaki se poistovjetio s onim što drži. Izgledalo je kao da se prepiru jedno s drugim. Zrno je govorilo kako je maleno i sićušno, kako nema velike perspektive, čak ga i ptice mogu pozobati i nema ga više. Lopta je govorila kako je lijepa i okrugla, privlači pojedince i klubove, kako bi mogla postići veliku slavu, biti kao Ronaldo i Messi. Neznatno zrno gorušice i zamamna lopta trebali su proći kroz uzak prolaz ljevka. Slavna lopta pošla je prva i odmah zaglavila. Nikako nije mogla proći i biva izbačena. Nakon hitre lopte, stiglo i neznatno zrno te bez poteškoća prošlo kroz uzak prolaz ljevka.

Zrno je slika onih koji su naučili onu evanđeosku: što nam vrijedi zadobiti čitav svijet i sve njegove slave, a izgubiti život vječni. Ljevak je simbol uskog prolaza koji vodi u vječni život koji osvajaju maleni, koji se za života ne boje postati poput Isusa: proći zemljom čineći dobro. Naime, mi ljudi, osobito mladi bojimo se ispasti maleni i nesposobni u očima ljudi. Čak i u mjeri Evanđelja. Mislimo ponekad da je Isus prevršio mjeru i da mi tako ne možemo živjeti. Hvala mu što se On toga nije bojao. On, Bog,  postao je malen, fetus. Postao je nesposoban, maleno dijete potrebno ljubavi i skrbi Marije i Josipa. Božja malenost i nemoć doživjela je svoj vrhunac na Križu: i baš tamo pokazala se svemoć Božje ljubavi koja je zabljesnula svemir na uskrsno jutro. To je uzak put koji nas vodi u neizmjernu radost i slavlje vječnoga života. Pripazimo da budemo dovoljno maleni – sveti kako bismo njime prošli.