Duhovne misli

Crkvo, sretan ti rođendan!

Draga zajednico vjernika, draga moja Crkvo koja se okuplja iz tjedna u tjedan, želim ti obilje mira, zdravlja, sreće, ljubavi i da mi poživiš još mnogo, mnogo godina. Crkvo, sretan ti rođendan!

Mobitel treba punjač, Ti trebaš Duha Svetoga!

Kroz protekle dane Isus nam žarko preporučuje po Evanđelju da ostanemo u ljubavi Njegovoj i da ćemo samo tako biti svi jedno. Svatko od nas nosi svoj dio odgovornosti za svjetlo ili mrak koji vladaju svijetom, za žar koji ga grije ili za hladnoću koja ga smrzava. Premda nismo vidjeli vatrene jezike nad svojim glavama, ipak znademo da je Duh Sveti našem glasu dao moć da uvjeri našu braću da Isus nije mrtav, da je Isus živ, da je uskrsnuo i da ga možemo susresti ne samo na putu u Emaus, već i na ulicama New Yorka, Pekinga, Berlina, Zagreba…

Zadaća kršćana je posvetiti svijet

Isus izgovara velikosvećeničku molitvu čiji dio čitamo u današnjem evanđelju neposredno pred agoniju svoje muke i smrti, te uskrsnuća i odlaska Ocu. Molitva nosi naziv velikosvećenička jer je izgovorena na Posljednjoj večeri gdje je Isus i svećenik i žrtva. To je zapravo njegova zagovorna molitva Ocu nebeskome za one koji su mu darovani, koje je posvetio i sačuvao u svome imenu.

Uzašao, ali nije nas napustio

Svatko u životu ima osobu s kojom nam je lijepo, koja nas raduje, s kojom se smijemo, ali i plačemo, kojoj sve govorimo. Nekome je to prijatlej, nekome dečko ili djevojka, roditelji ili brat i sestra. Takve osobe želimo zadržati uz sebe što je duže moguće, jer ako su oni tu nama je lakše, osjećamo se sigurnima. Apostoli su imali Isusa, no taj Isus uzlazi na nebo – više ga nema pokraj njih... No, je li baš tako!?

Biti slavan... Zašto ne?

Drage sestre, draga braćo!
Danas, četrdeset dana nakon naše najveće svetkovine – Uskrsa, slavimo blagdan Uzašašća Gospodina našega Isusa Krista te smo ispunjeni radošću i zahvalnoću prema Bogu jer je Kristovo uzašašće i naše uzdignuće. U tu slavu, u koju je ušao Krist, i mi smo također u nadi pozvani.

Tu slavu s Gospodinom svaki od nas željno iščekuje i prema njoj teži, odnosno nada se da će je postići i da će biti s Gospodinom u slavi kroz svu vječnost.

Budimo plodna loza!

Prošlu smo nedjelju bili na pašnjaku s Gospodinom, kao njegove ovce koje on brižno vodi i čuva. Danas nas isti pastir vodi u vinograd da nam pokaže bogatstvo i veličinu njegove ljubavi prema nama. "Ja sam istinski trs", kaže Isus, "a Otac moj – vinogradar… a vi ste loza", kaže on svakom čovjeku. Koje li svete obitelji - trs, vinogradar, loza: zajedništvo Oca, Sina, Duha i nas ljudi. Zato smo danas posebno upozoreni. Ako loza na trsu ne donosi roda Otac ju siječe i baca u oganj.

Uzaludnost

Vjerujem kako smo se svi ponekad u životu zatekli u stavu uzaludnosti. Sve što smo radili i za što smo se trudili činilo se uzaludnim. Takav stav izaziva frustraciju jer se čini kao da sve što radimo nema nikakve svrhe i koristi. Čemu se još dalje naprezati kada iz toga ništa ne proizlazi? Osjećaj uzaludnosti oduzima nam energiju potrebnu za život. To nas čini bolesnima.

Ljudi paradoksa

Jedan dan žurio sam prema župnoj crkvi i u prolazu sam pozdravio župljanina koji je uglavnom redovit na svetim misama tijekom tjedna. Onako usput pružio mi je istrgnuti list A5 formata iz nekog našeg vjerskog časopisa.