Kateheze

Sv. Augustin je rekao da Isus uvijek prolazi blizu nas, a u jednoj molitvi napisao je da se boji kako ne bi primijetio Isusa koji je u blizini. I mi danas molimo: „Isuse, pomozi mi da te primjetim!“

Isus nam daje svoje zapovijedi. Što on kaže? «Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!» (Iv 15, 12) Zašto nam ta zapovijed zvuči drukčije? Ona jednostavno zvoni. Zašto? Zbog osobe koja ju je izrekla. Ta zapovijed je prožeta Isusovim življenjem, njegovom ljubavlju. Ona je životna. Isus je najprije svjedočio vlastitim primjerom, svojim djelima, svojim životom, on je najprije duboko ljubio ljude, sve ljude, a onda je to izrekao riječima.

Lectio Divina postaje škola života iz koje treba ponijeti sa sobom konkretne odluke i usvojeno gradivo. Čitava nam Biblija tumači na koji se način ostvaruje Riječ: ona nas izgrađuje iznutra i upravlja k djelovanju. Dok se radujemo zajedništvu s Gospodinom, što smo ga postigli po tome čudesnu iskustvu, prirodno je da ćemo donijeti konkretne odluke vezane uz naš život. No, pitanje je kako djelovati po riječi Božjoj? I djelujete li vi po riječi Božjoj?

Postoje različite vrste pobožnosti; prema Blaženoj Djevici Mariji, svecima, srcu Isusovu, razne pobožnosti u koje su uključeni post i nemrs, razna bdijenja, križni putevi, prvi petak… i vjerojatno ih ima još puno više jer svaki kraj razvija neku svoju pobožnost s obzirom na karakter. Izdvojit ćemo danas neke pobožnosti i o njima ćemo pokušati više razmišljati.

Božanski časoslov je skup molitava Crkve za pojedine časove dana. Naziv časoslov, često upotrebljavan i povezivan s pridjevskim dodatkom »božanski« ili »crkveni«, u latinskome glasi 'officium', što bi značilo dužnost i službu, ali sve više prevladava mišljenje da je riječ o liturgiji, odnosno o 'liturgiji časova'. Već u židovskoj tradiciji znamo za 'molitvu časova' u Hramu i sinagogama, što je prakticirao i sam Isus, a Crkva je kasnije tu bogoslužnu molitvenu predaju, u točno određeno doba dana, još više razvijala.

Najjednostavnija definicija molitve koju znamo i vjerojatno najviše dotiče i naše iskustvo je razgovor s Bogom. U ovom susretu želimo razmišljati kako ulaziti u dubinu i kvalitetu molitve kao odnosa i razgovora s Bogom. O tome su razmišljali i apostoli kada su pitali Isusa da ih nauči moliti. Molitva je dar koji se prima i uči moleći. Zato i mi molimo: „Gospodine, nauči i nas moliti!“

Čovjek je stvorenje i kao takav ovisno biće o Bogu, svojem Stvoritelju. Potrebno je prepoznati to u sebi. Stvoren na sliku Božju sposoban je ući u razgovor i blisko zajedništvo s Bogom u čemu je najveći izraz njegova dostojanstva i njegovo ispunjenje. To se ostvaruje kroz molitvu i zato je molitva temeljna potreba koja je usađena u naše biće. Molitva je poput disanja duše. Ona duboko zadire u svaku poru našega bića. U molitvi i traženju Boga potrebna je čežnja. Ne možemo ga naći ako ne čeznemo za njim. Čeznuti znači postati tražitelj.

Budite hrabri i ustrajni, budite „sol zemlje“ i „svjetlo svijeta“, usudite se „soliti“ i „svijetliti“, živjeti i svjedočiti svoju vjeru u svojoj svakodnevici – u obitelji, u školi ili na fakultetu, među prijateljima… Ne bojte se položiti svoju mladost u Božje ruke… Budite svjedoci! Vi ste budućnost i nada Crkve, naše domovine i svijeta, vi ste najvažniji pokretači nove evangelizacije, vi ste apostoli svoga vremena i svijeta u kojemu živite.

Vjera Crkve i ono što vjerujemo izraženo je u sažecima, ispovijestima vjere (Apostolsko i Nicejsko – carigradsko vjerovanje). No, postoji jedna riječ koja otvara „vrata vjere“, koja oživljava i aktualizira sadržaj vjere u našim životima. To je upravo prva riječ Vjerovanja koja glasi: Vjerujem! U našem razmišljanju zaustavit ćemo se na toj riječi. Što za vas znači reći: Vjerujem?!

Jesam li poput djeteta uvjeren/a u zaštitu koju mi Otac daje? Zašto Isus pred nas stavlja djecu kao primjer vjere? Dijete, tako maleno, ne može puno toga razumom dokučiti, ali ga upravo to približava Ocu - ona unutarnja spoznaja srca. Znam li i mogu li biti poput djeteta?