Razgovor s Andrijom Šafranom

Biti animator znači biti drugima uzor

Animatorsko ljeto u punom je jeku. Dok treća skupina župnih animatora uživa u Domu sv. Martina marljivo radeći na katehezama, stječući nove spoznaje i sklapajući nova prijateljstva, te produbljujući svoju vjeru, mi smo razgovarali sa sudionikom prve lošinjske skupine – mladim animatorom iz Župe bl. Alojzija Stepinca u Dugoj Resi. Andrija je s nama podijelio dojmove s animatorskog ljeta, otkrio što je novo naučio, a razgovarali smo i o pastoralu mladih u njegovoj župi.

Andrija, od 7. do 14. srpnja sudjelovao si u animatorskom ljetu na Malome Lošinju. Jesu li se slegli dojmovi? Što je na tebe ostavilo najveći trag?

Prijateljima stalno prepričavam sva događanja u tih tjedan dana i objašnjavam pjesmu koju smo napisali za doček druge grupe i prijatelji mi kažu, a i sam po sebi vidim, da me tih tjedan dana na Lošinju promijenilo. Najveći trag na meni je ostavio prvi dan kada smo došli, primijetio sam jednu curu koju sam htio upoznati i kada smo sjeli u takozvanu šupicu i kada nam je povjerenik vlč. Ivica rekao da ćemo iz šešira izvlačiti imena osoba i tu osobu do kraja dana morati upoznati i predstaviti je ostalima, htio sam izvući njeno ime da ju upoznam, ali nisam. Nakon što smo izašli iz šupice i krenuli u kuću, ona je došla k meni i pitala jesam li ja Andrija, ja sam joj odgovorio da jesam, tada je otvorila papirić s mojim imenom i prezimenom i pitala "Jesi li ti ovo?" Ja sam se nasmijao i rekao da jesam i od tog trenutka sam znao da će mi tih tjedan dana biti nešto posebno.

Tema ovogodišnjeg animatorskog ljeta je „Ljubav mora biti nošena samo ljubavlju“. Misliš li da mladi danas ljubav uzimaju „zdravo za gotovo“? I što si novoga naučio o ljubavi na Malome Lošinju?

Pa definitivno, danas mladi zapravo ni ne shvaćaju što je to ljubav i, usudio bih se reći, igraju se tuđim osjećajima. Animatorsko ljeto me naučilo da u ljubavi treba biti strpljiv i imati razumijevanja prema drugome i da za svakog od nas postoji ona prava osoba koja je vrijedna čekanja.

Što za tebe znači biti animator?

Biti animator za mene znači biti drugima uzor u vjeri i djeci i mladima prikazati Boga u pravome svjetlu!

U tvojoj župi bl. Alojzija Stepinca u Dugoj Resi puno se ulaže u pastoral djece i mladih, zar ne? Što nudite mladima?

U mojoj župi postoji zbor mladih "Plamen" kojemu se mladi mogu pridružiti bilo u pjevanju ili sviranju, također svaki petak nakon probe zbora održava se susret mladih kojega vodi župnik gdje se čita i raspravlja o svetom pismu. Nas mlade je sve to jako zbližilo, družimo se i u slobodno vrijeme, zajedno idemo na hodočašća, izlete...

Kao animator puno radiš s djecom – što kroz oratorije, ali i kroz dječji zbor „Zrakice“ kojega vodiš. Što najviše voliš u radu s djecom? Jesu li i djeca tebe nečemu naučila, a ne samo ti njih?

Za sebe znam reći da sam u duši dijete pa vjerojatno zbog toga najviše volim igre s djecom koje radimo na oratorijima, ali i njihov vedar i pozitivan duh s kojim dolaze na oratorije kao i na probe "Zrakica". Djeca su me naučila da treba uživati u životu i prihvaćati ga onakvim kakav je, da neki puta jednostavno trebam biti kao dijete i ne brinuti se previše o budućnosti.

Na sredini smo animatorskog ljeta. Što bi poručio mladima koji će tek krenuti put Maloga Lošinja?

Poručio bi ima da se pripreme za jedno novo predivno iskustvo u kojemu će bolje upoznati sebe, zbližiti se s Bogom, steći puno novih prijatelja i da ponesu dosta kreme za sunčanje jer će im trebati.

Autor: Valentina Gusić; Fotografija: Anamarija Vukošić

Objavljeno: 25. 07. 2014. u kategoriji Svjedočanstva