Duhovne misli
„Gospodine, nauči nas moliti!“
Još i danas odjekuje molba jednog od učenika upućena Isusu: „Gospodine, nauči nas moliti!“ (Lk 11, 1). Živimo u modernim i užurbanim vremenima, prepunim buke, gužve i obaveza u kojima lako možemo pronaći izliku da ne molimo, čak i ako se smatramo kršćanima, Isusovim učenicima poput onog koji Mu je tu molbu i uputio. No kao što možemo vidjeti, Isus odgovara na njegovu molbu i poučava ga (Mt 6, 5 – 13; Lk 11, 2 – 4). Stoga imamo jasan primjer toga što je i nama danas činiti – uputiti istu molbu Gospodinu i On će učiniti.
Krist je uzašao i sjedi zdesna Ocu
Na današnji blagdan slavimo Kristovo Uzašašće i njegovo slavno ustoličenje zdesna Ocu. To je i članak Vjerovanja koji molimo svake nedjelje nakon Evanđelja, odnosno propovijedi: „Uzašao je na nebo i sjedi zdesna Ocu.“ U ovom članku pokušat ću razjasniti određene aspekte ovog članka vjere.
Bog koji se krsti!
Današnje prvo i drugo čitanje, za kraj Božićnog vremena naglašavaju kako je Isus Krist došao na svijet, da se Bog uprisutnio. Prvo čitanje to najavljuje, a drugo potvrđuje. Proslavivši Božić danas slavimo Gospodinovo krštenje, dan, događaj kada je Ivan Krstitelj s mnoštvom krstio i Isusa na rijeci Jordan. Njemu, jasno je, krštenje nije bilo potrebno jer je Bog, bez grijeha je Ponizio se još jednom za nas, za mene, za tebe, za čovjeka da nam pokaže put, da nas izvede na pravi put. Postao je čovjekom i izabrao životni put koji je svima nama uzor.
Nije li to fascinantno?
Gospodin Isus Krist, kao kometa, ulijeće u našu povijest i postaje nam bratom. On po kome su sazdani svijetovi i koji zajedno s Ocem i Duhom Svetim stvara čitav svemir, svaki djelić svemirske prašine, postao je čovjekom i to baš Nazarećaninom, prije dvije tisuće godina u Izraelu. Bog koji drži čitav svemir na svome dlanu i daje da sve postoji, odjednom je dijete o kojemu se brinu Marija i Josip, dvoje supružnika koji u strahu moraju bježati iz svoje zemlje da bi spasili to čedo. Nije li to fascinantno?
Nadjenuše mu ime Isus
Dragi Mladi!
U ozračju smo Božićne osmine koja je posvećena Majci Božjoj a pravo se taj daj dan poklapa sa početkom građanske Nove Godine u koju smo zakoračili. Prema današnjem Evanđelju znademo da u isto vrijeme pada dan kada je novorođenome djetetu nadjenuto ime Isus «Kad se navrši osam dana... nadjenuše mu ime Isus» (Lk 2, 21).
Malo više komunikacije…
3...2...1...Ništa!
Mnogo očekivanja, velike pripreme, zornice, božićne ispovijedi, paljenej advenskog vijenca, ukrašavanje božićnog drvca i na kraju dolazi Božić i mnogima od nas razočaranje. Nije pao snijeg. Morao sam raditi, nisam doživo Božić kao u djetinjstvu. Mnogi su razočarani. Božić kratko traje i mnogi ne pronalaze istinski smisao slavljenja Božića.
Pohitimo Božiću ususret!
U došašću se pred nas stavljaju dva lika u koja bismo se trebali zagledati i promišljati o njihovim djelima i riječima, Ivan Krstitelj i Blažena Djevica Marija. Danas, ove posljednje nedjelje došašća, zagledani smo u lik Marije.
Ljubav do kraja
Jednom davno u jednom dalekom gradu živjela su tri prijatelja. Za potrebe priče dat ćemo im i imena: Ivan, Petar i Prijatelj. Treći namjerno nema ime, nego je Prijatelj. Njihov odnos bio je jako čist i bez imalo sebičnosti ili odnosa iz koristi. Ljubav među njima bila je neupitna. Ipak, postojale su određene razlike u međuodnosima. Baš kao što to inače biva s ljudima. Nikada nećemo graditi dva ista odnosa jer nam ne trebaju. Čovjek traži ono što je različito da bi se mogao ostvariti u toj razlici s drugim.