Pohitimo Božiću ususret!

U došašću se pred nas stavljaju dva lika u koja bismo se trebali zagledati i promišljati o njihovim djelima i riječima, Ivan Krstitelj i Blažena Djevica Marija. Danas, ove posljednje nedjelje došašća, zagledani smo u lik Marije. 

Prvo što stoji u Evanđelju je "u one dane". To su, naime, dani kada je anđeo navijestio Mariji i otišao od nje. Dani u kojima se Bog objavljuje Mariji, dani u koje Bog Mariji iznosi svoj plan, dani u kojima se naviješta spasenje svijeta. Marijina reakcija bila je očekivana, rekli bismo današnjim rječnikom "normalna", ali ono što je uslijedilo bilo je drugačije. Prvo, Marija se čudi, boji se, ništa ne razumije, ali unatoč svemu tome, unatoč nevjerojatnosti onoga što joj je anđeo rekao, ona vjeruje i prihvaća. Izdiže se iznad sebe svojim priznanjem, svojim pouzdanjem, svojim predanjem Bogu. Osim što je to potvrdila riječima "evo službenice Tvoje", ona se pokreće, žurno kreće. Zapisano u Evanđelju stoji da je žurno pohitila u Gorje. 

Jesam li spreman na riječ Božju krenuti, pohitati...?

Često mi u svojem životu govorimo mnogo o vjeri, govorimo kako i što treba, a bojimo se i učiniti nešto. To nam je znak da nismo u potpunosti otvorili svoje srce, da nismo spremni predati svoj život u Božje ruke premda govorimo da jesmo. Imamo danas Mariju pred sobom koja na Božju riječ usta i pohiti. Sjetimo se još nekih reakcija na Božju riječ, primjerice Zakej žurno siđe s drveta jer mu Isus Krist dolazi u dom, s druge strane, bogati mladić u razgovoru s Isusom otiđe tužan. Dakle, ako doista iskreno prihvaćamo Božju riječ, ne možemo na nju ostati ravnodušni, ona mijenja, ona nas mijenja istinski i potiče na akciju. Mladić koji nije prihvatio riječ odlazi tužan, melankolična slika složit ćemo se. Suprotna reakcija je oduševljenje, povjerenje, predanje kao u Marije i Zakeja. Jesam li ja spreman na riječ Božju krenuti, pohitati, priznati ljudima da je Bog – Isus Krist? Posebno danas, kada je to vrlo nepopularno i osuđujuće u društvu. 

Marijin život nije neka turistička turneja na koje mi nerijetko idemo. Tada je sve isplanirano, znamo kamo idemo, gdje ćemo odsjesti, u kojem hotelu spavati, koji muzej posjetiti danas, koji sutra. Sve je predviđeno i nema mjesta za iznenađenja. Marija je Majka koja je putnica, ali na njezinom putovanju ništa nije poznato, ništa isplanirano. Zatekla se prvo neplanirano trudna i PRIHVATILA je dijete, znajući da to vodi u mnoštvo pustolovina i nepredviđenih događaja. Znala je da to prihvaćanje odnosi sve njezine životne planove, sve o čemu je ikada razmišljala i sanjala. I prihvatila je, odlučila je mijenjati svoj život uz Boga, s Bogom! Koliko samo puta ja u životu isplaniram sve i slijepo se toga držim… Koliko samo puta u životu ja trpam Boga u svoj neki plan, svoju ideju, svoju sebičnost te njega želim prilagoditi sebi, umjesto da je suprotno…

Unatoč hitanju i kretanju odmah sada, Marija nije bezglavo jurila, nego je samo uvijek pristajala uz Božju riječ. Danas mi stalno jurimo, žurimo, ali na čiji poticaj, na čiju riječ? Stalno su svima u rukama mobiteli, tableti, Internet nam je uvijek uključen ne bi li nam slučajno nešto u svijetu promaklo. I tako se mi zabavljamo sobom i nečim na što nikako ne možemo utjecati i često, tako često istovremeno vapimo – Bože gdje si, Bože ne znam što učiniti, Bože pomozi, Bože kako ja ne znam što učiniti i slično. Ne želimo pogledati i progledati istini u oči, ne želimo vidjeti da nam Bog daje svoju riječ, uči nas, ali mi smo mlaki jer često njegova riječ ne paše u moj plan i zahtijeva od mene promjenu, a ni slučajno nije opcija da se ja mijenjam, to nikako. Kao da su nam, kao da su meni prioriteti postavljeni naopako, i tada – tada gubimo Boga, imamo osjećaj da je daleko, a mi se udaljavamo od njega, i onda gubeći njega gubimo i sebe, postajemo smrknuti, nesretni.

Što je za mene Božić? 

Marija je krenula u brda, dakle na težak put! Nemojmo to zaboraviti! Ako želimo doći do cilja, trebamo ustrajno raditi, ustrajati u molitvi, u dobrim djelima, u radu, ustrajnost i strpljivost kreposti su koje nas vode prema Božiću, prema spasenju, prema radosti susreta s Bogom. Ali danas mi nemamo vremena za to, ako rezultat nije odmah sada, nije vrijedno i neću to činiti! Mi bismo najradije da jabuka koju danas posadimo sutra urodi, ako neće, neću ju ni saditi, a ako se pitamo zašto, vjerojatno nećemo naći odgovor, nećemo naći ni odgovor zašto žurimo i kamo žurimo, kamo srljamo. Ni sami ne znamo, bitno da se krećemo, da idemo… Čovječe, zaustavi se! Pođi u svoje srce, u tišinu, u tišinu betlehemske štalice, tamo daleko od vreve Isus se rađa i dolazi otkupiti i spasiti svijet. 

Kad je stigla Elizabeti, Marija je ostala tri mjeseca, iščekivale su zajedno rođenje. Rođenje svoje djece, Spasitelja svijeta i njegovoga preteču. Nije njihovo iščekivanje bilo nestrpljivo i opterećeno pitanjima zašto se već nije dogodilo, bilo je obilježeno bdijenjem i spremnošću za Božja djela. Nama se naše iščekivanje Božića često pretvara u nestrpljivost, nervozu, razdražljivost i svadljivost u obitelji. Sve se mora sada napraviti, počistiti, ispeći, spremiti, baš sada, i kupiti darove, pa na poslu biti s kolegama, pa doma s obitelji, pa se bliži kraj godine pa treba raditi prekovremeno da se godina zaključi uspješno i koliko još drugih situacija koje se baš sada moraju dogoditi i riješiti. I kako samo lako na to nasjedamo. I slušamo kako je važnost Božića u prijateljstvu, u zajedništvu, u nesebičnosti, u bližnjima, u zaljubljenosti… i vrlo uspješno uspjevamo uoči samog Božića izbaciti Boga iz Božića, Isusa Krista, njegovo rođenje maknuti iz naših misli, iz naših razgovora zato jer – to jednostavno ne paše u reklame i nije tolerantno niti politički pogodno. 

Par dana prije Božića, volio bih sebi i tebi postaviti pitanje, što je za mene Božić? Razumijem li što se to događa, što se to slavi sljedeći tjedan? Je li to doista osmijeh, mir, ljubav, radost, prijateljstvo, ili je to slavljenje dolaska u svijet Spasitelja koji nam sve to i puno više može darovati u naše živote ako smo spremni – spremni na promjenu, spremni da mijenjamo svoje planove, spremni da putujemo prema Kraljevstvu Nebeskom? Još uvijek stignemo, krenimo, pokrenimo se, pohitimo mu ususret!